Jump to content
FAS Goran
nemanjas

HAARP?

Recommended Posts

 

 

Nemanja, pamtim ja i 10 dana neprekidne kiše bez grmljavine...

 

koje je to godine bilo?u prvom svetskom ili drugom svetskom ratu? :D :D

 

Kad smo proterivali Turke  :harhar:

Share this post


Link to post
Share on other sites

"Grom zagrmi na Svetoga Savu,

usred zime, kad mu vreme nije..."

 

..izgleda da su i onda imali HAARP... :secret:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Kad vec spominjes temu koja nije dozvoljena ovde, izgleda da mesas Bozja i ljudska dela.

Edited by kičerica

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ma mi obicni smrtnici smo totalno neobavesteni.

Sta sve moze i sta sve planiraju da urade to ko zna kad cemo saznati.

Pa kad je hitler u svoje vreme posedovao letece tanjire.

Do sada su toliko napredovali da verujem da mogu da naprave coveka kao da ga je majka rodila a ne tehnologija

Share this post


Link to post
Share on other sites

Mogu samo da izjavim da kakav smo narod i ljudi, dobro da smo i ovoliko citavi. Kod mene su poplave za Vaskrs bile, pa sad ko shvati razumece...

Share this post


Link to post
Share on other sites

ima da gulis ti jos :D

Kraj je. Praksa samo :-D

Share this post


Link to post
Share on other sites

Kad vec spominjes temu koja nije dozvoljena ovde, izgleda da mesas Bozja i ljudska dela.

 

Ne, nego narodnu poeziju...

Share this post


Link to post
Share on other sites


Pocetak bune protiv dahija




Bože mili! Cuda velikoga!
Kad se caše po zemlji Srbiji,
Po Srbiji zemlji da prevrne
I da druga postane sudija,
Tu knezovi nisu radi kavzi,;
Nit' su radi Turci izjelice,
Al' je rada sirotinja raja,
Koja globa davati ne može,
Ni trpiti Turskoga zuluma;
I radi su Božij ugodnici,;
Jer je krvca iz zemlje provrela,
Zeman doš'o valja vojevati,
Za krst casni krvcu proljevati,
Svaki svoje da pokaje stare.
Nebom sveci staše vojevati;
I prilike razlicne metati
Viš' Srbije po nebu vedrome;
'Vaku prvu priliku vrgoše:
Od Tripuna do svetoga Ðurda
Svaku noccu mesec se vataše,;
Da se Srblji na oružje dižu,
Al' se Srblji dignut' ne smjedoše.
Drugu sveci vrgoše priliku:
Od Ðurdeva do Dmitrova dana
Sve barjaci krvavi idoše;
Viš' Srbije na nebu vedrome,
Da se Srblji na oružje dižu,
Al' se Srblji dignut' ne smjedoše.
Trecu sveci vrgoše priliku:
Grom zagrmi na svetoga Savu;
Usred zime, kad mu vreme nije,
Sinu munja na casne verige,
Potrese se zemlja od istoka,
Da se Srblji na oružje dižu,
Al' se Srblji dignut' ne smjedoše.;
A cetvrtu vrgoše priliku:
Viš' Srbije na nebu vedrome
Uvati se sunce u proljece,
U proljece na svetog Tripuna,
Jedan danak tri puta se vata,;
A tri puta igra na istoku.
To gledaju Turci Bijograci,
I na grada svi sedam dahija:
Aganlija i Kucuk-Alija,
I dva brata, dva Focica mlada,;
Mehmed-aga i šnjime Mus-aga,
Mula Jusuf veliki dahija,
Derviš-aga gracki taindžija,
Starac Foco od stotine ljeta,
Sve sedam se sastalo dahija;
Bijogradu na Stambol-kapiji,
Ogrnuli skerletne binjiše,
Suze rone, a prilike glede:
"Ala kardaš! Cudnijeh prilika"
"Ono, joldaš, po nas dobro nije.";
Pa od jada svi sedam dahija
Naciniše od stakla tepsiju,
Zagrabiše vode iz Dunava,
Na Nebojšu kulu iznesoše,
Navrh kule vrgoše tepsiju,;
U tepsiju zv'jezde povataše,
Da gledaju nebeske prilike,
Što ce njima biti do pošljetka,
Oko nje se sastaše dahije,
Nad tepsijom lice ogledaše;;
Kad dahije lice ogledaše,
Sve dahije ocima videše,
Ni na jednom glave ne bijaše.
Kad to vide sve sedam dahija,
Potegoše nadžak od celika,;
Te razbiše od stakla tepsiju,
Baciše je niz bijelu kulu,
Niz bijelu kulu u Dunavo,
Od tepsije nek potroška nema,
Pa od jada svi sedam dahija;
Pošetaše brižni neveseli
Niz Nebojšu kulu Jakšicevu,
Odšetaše u kavu veliku,
Pak sjedoše po kavi velikoj,
Sve sjedoše po kavi velikoj,
Sve sjedoše jedan do drugoga,;
Starca Focu vrgli u zacelje,
Bijela mu brada do pojasa,
Pak povika sve sedam dahija:
"K nama brže, hodže i 'vaizi!
"Ponesite knjige indžijele,
"Te gledajte, što vam knjige kažu,
"Što ce nama biti do pošljetka."
Potekoše hodže i 'vaizi,
Donesoše knjige indžijele;
Knjige glede, grozne suze rone,;
Dahijama ovako govore:
"Turci, braco, sve sedam dahija"
'Vako nama indžijeli kažu:
"Kad su 'nake bivale prilike
"Viš' Srbije po nebu vedrome,;
"Ev' od onda pet stotin' godina,
"Tad je Srpsko poginulo carstvo,
"Mi smo onda carstvo zadobili,
"I dva vlaška cara pogubili:
"Konstantina nasred Carigrada;
"Ukraj Šarca, ukraj vode ladne,
"I Lazara na polju Kosovu;
"Miloš ubi za Lazu Murata,
"Al' ga dobro Miloš ne potuce,
"Vec sve Murat u životu bješe,;
"Dok mi Srpsko carstvo osvojismo,
"Onda sebi vezire doziva:
"Turci braco, lale i veziri!
"Ja umrijeh, vama dobih carstvo,
"Nego ovo mene poslušajte,;
"Da vam carstvo dugovjecno bude:
"Vi nemojte raji gorki biti,
"Vece raji vrlo dobri bud'te;
"Nek je harac petnaest dinari,
"Nek je harac i trideset dinari;;
"Ne iznos'te globa ni poreza,
"Ne iznos'te na raju bijeda;
"Ne dirajte u njihove crkve,
"Ni u zakon, niti u poštenje;
"Ne cerajte osvete na raji,;
"Što je mene Miloš rasporio,
"To je sreca vojnicka don'jela:
"Ne može se carstvo zadobiti,
"Na dušeku sve duvan pušeci;
"Vi nemojte raju razgoniti;
"Po šumama, da od vas zazire,
"Nego paz'te raju k'o sinove,
"Tako ce vam dugo biti carstvo;
"Ako l' mene to ne poslušate,
"Vec pocnete zulum cinit' raji,;
"Vi cet' onda izgubiti carstvo. -
"Car umrije, a mi ostadosmo,
"I mi našeg cara ne slušasmo,
"Vec veliki zulum podigosmo:
"Pogazismo njihovo poštenje,;
"Svakojake b'jede iznosismo,
"I grijotu Bogu ucinismo,
"Sad su 'nake postale prilike,
"Sad ce netko izgubiti carstvo;;
"Ne bojte se kralja ni jednoga,
"Kralj, na cara udariti ne ce,
"Niti može kraljevstvo na carstvo,
"Jer je tako od Boga postalo;
"Cuvajte se raje sirotinje;;
"Kad ustane kuka i motika,
"Bice Turkom po Mediji muka,
"U Šamu ce kade proplakati,
"Jera ce ih raja ucv'jeliti.
"Turci braco sve sedam dahija!;
"Tako naši indžijeli kažu,
"Da ce vaše kuce pogoreti,
"Vi dahije glave pogubiti;
"Iz ognjišta pronic' ce vam trava,
"A munare popast' paucina,;
"Ne ce imat' ko jezan uciti;
"Kud su naši drumi i kaldrme,
"I kuda su Turci prolazili
"I s konjskijem plocam' zadirali,
"Iz klina ce proniknuti trava,;
"Drumovi ce poželjet' Turaka,
"A Turaka nigde biti ne ce,
"Tako knjige indžijeli kažu."
Kad to cuše svi sedam dahija,
Sve dahije nikom ponikoše,;
I preda se u zemlju poglaše,
S knjigom ne zna niko besjediti,
Ni kako ce knjizi odkazati.
Starac Foco podavio bradu,
Pa je b'jelu sa zubima grize,;
Ni on ne zna s knjigom besjediti,
Vec se i on tome poslu cudi;
Ne ponice Focic Mehmed-aga,
Ne ponice, vec junak poklice:
"Dišer more, hodže i vaizi!;
"Molt'te Boga i jezan ucite
"Svaki danak a sve po pet puta,
"Ne brin'te se nama dahijama:
"Dok je nama zdravlja i pameti,
"I dok nam je biogradskog grada,;
"Mi smo kadri upraviti gradom,
"Oko grada sirotinjom rajom.
"Kad kraljevi na nas vojštit' ne ce,
"Kako ce nam raja dosaditi,
"Kad nas ima u sedam dahija,;
"U svakoga po magaza blaga?
"Kakva blaga? Sve meka dukata,
"A sve pusta blaga ležecega;
"U nas, braco, cetiri dahije,
"Aganlije i Kucuk-Alije,;
"I u mene i Mula-Jusufa,
"U svakoga ima pusta blaga
"Nebrojena po dvije magaze;
"Nas cetiri kada ustanemo,
"Ustanemo na noge lagane,;
"A magaze s blagom otvorimo,
"Prosucemo rušpe po kaldrmi,
"Na dukate pokupiti vojsku;
"Nas cetiri velike dahije
"Na cetvero razd'jeliti vojsku,;
"Na cetvero k'o cetiri brata,
"Poci cemo iz našega grda
"Kroz našije sedamn'est nahija,
"Isjec' cemo sve Srpske knezove,
"Sve knezove, Srpske poglavice,;
"I kmetove, što su za potrebe,
"I popove Srpske ucitelje,
"Samo ludu decu ostaviti,
"Ludu decu od sedam godina,
"Pak ce ona prava biti raja,;
"I dobro ce Turke poslužiti.
"Dok pogubim kneza Palaliju
"Iz lijepa sela Begaljice,
"On je paša, a ja sam subaša.
"Dok pogubim i Jovana kneza;
"Iz Landova sela malenoga,
"On je paša, a ja sam subaša;
"I Stanoja kneza iz Zeoka,
"On je paša, a ja sam subaša.
"Dok pogubim Stevu Jakovljeva;
"Iz Lijevca gn'jezda hajduckoga,
"On je paša, a ja sam subaša;
"I Jovana kneza iz Krsnice.
"Dok pogubim do dva Carapica
"Iz potoka B'jelog od Avale,;
"Koj' su kadri na Vracar izici,
"U Biograd Turke zatvoriti,
"On je' paša, a ja sam subaša.
"Dok pogubim Crnoga Ðordija
"Iz Topole sela ponosita,;
"Koji s Beckim trguje cesarom,
"On je kadar svu džebanu kupit'
"Od bijela grada Varadina,
"I oružje, što je za potrebe,
"On je kadar na nas zavojštiti,;
"On caruje, a ja subašujem.
"Dok pogubim protopop' Nikolu
"Iz lijepa sela Ritopeka,
On pašuje, a ja subašujem.
"Dok pogubim Ðordija Guzonju;
"I njegova brata Arsenija
"Iz lijepa sela Željeznika,
"Koj' je kadar Topcider zatvorit':
"Dok pogubim protopopa Marka
"Iz lijepa sela Ostružnice,;
"On je paša, a ja sam subaša.
"Dok pogubim do dva igumana,
"Adži-Ðeru i Adži-Ruvima,
"Koji znadu zlato rastapati
"I sa njime sitne knjige pisat',;
"Nas dahije caru opadati,
"Oko sebe raju sjetovati,
"Oni paše, a mi smo subaše.
"Dok pogubim Bircanin-Iliju,
"Obor-kneza ispod Medednika,;
"Evo ima tri godine dana,
"Od kako se vrlo posilio:
"Kudgod ide, sve kr'ata jaše,
"A drugoga u povodu vodi;
"On buzdovan o unkašu nosi,;
"A brkove pod kalpakom drži,
"On Turcinu ne da u knežinu,
"Kad Turcina u knežini nade,
"Topuzom mu rebra isprebija,
"A kad Turcin stane umirati,;
"A on vice na svoje hajduke:
""More, sluge! tamo pašce bac'te,
""Ðe mu gavran kosti naci ne ce.""
"A kad nama porezu donese,
"Pod oružjem na divan izide,;
"Desnu ruku na jatagan metne,
"A lijevom porezu dodaje:
""Mehmed-aga, eto ti poreze,
""Sirotinja te je pozdravila,
""Više tebi davati ne može."";
"Ja porezu zapocnem brojiti,
"A on na me ocima strijelja:
""Mehmed-aga! zar ceš je brojiti?
""Ta ja sam je jednom izbrojio.""
"A ja više brojiti ne smijem,;
"Vec porezu ukraj sebe bacim,
"Jedva cekam, da se skine b'jeda,
"Jer ne mogu da gledam u njega;
"On je paša, a ja sam subaša.
"Dok pogubim kneza Grbovica;
"Iz lijepa sela Mratišica,
"On je paša, a ja sam subaša.
"Dok pogubim i Aleksu kneza
"Iz lijepa sela Brankovine,
"I Jakova brata Aleksina:;
"Car i cesar kad se zavadiše,
"Kod cesara obršteri biše,
"I nosiše od zlata kaškete,
"Popl 'jeniše sve Turske palanke,
"Porobiše, vatrom popališe,;
"Car i cesar kad mir uciniše,
"A oni se caru predadoše.
"I kod cara knezovi postaše,
"Mloge Turke caru opadaše,
"Sedam paša, što su opadnuli,;
"Opadnuli, pa ih pomorili;
"Oni paše, a mi smo subaše.
"Dok pogubim kneza Tavnavskoga,
"Iz Ljutica Stanka obor-kneza;
"Dok pogubim kneza Macvanskoga,;
"S Bogatica Martinovic-Lazu,
"On je paša, a ja sam subaša.
"Dok pogubim kneza Pocerskoga,
"S Metkovica Ružicic-Mijajla,
"On je paša, a ja sam subaša.;
"Dok zapalim Racu ukraj Drine,
"I pogubim Adži-Melentija,
"Koj' je iš'o preko mora sinjeg,
"Te je vlašku cabu polazio,
"Pak se uzgred u Stambol svratio,;
"I od cara ferman izlagao
"Za stotinu žutijeh dukata,
"Da vlasima bogomolju gradi,
"Da je gradi za sedam godina,
"Nacini je za godinu dana,;
"Evo ima šest godina dana
"Kako zida pokraj ckrve kule,
"A u kule nabavlja džebanu
"I po mraku topove privlaci;
"Vidiš, joldaš, da se necem' nada!;
"Pak cem' onda zaci kroz nahije,
"Te isjeci sve Srpske kmetove,
"Kako bi nam raja dodijala?"
Sve dahije na noge skociše,
Memed-agi svi se pokloniše:;
"Fala joldaš, Focic Memed-aga!
"Tvoja pamet pašovati može,
"Mi cemo te pašom uciniti,
"Tebe cemo svagde poslušati."
Starac Foca poce govoriti:;
"Nuto momka! i nuto pameti!
"S kojom rijeci na pašaluk sjede!
"Uzmi sinko, Focic Mehmed-aga,
"Uzmi slame u bijelu ruku,
"Mani slamom preko vatre žive:;
"Il' ceš vatru sa tim ugasiti,
"Ili ceš je vecma raspaliti?
"Vi možete, i Bog vam je dao,
"Tako silnu pokupiti vojsku,
"I poc'cete, sinko, kroz nahije;;
"Jednog kneza prevarit' možete
"I na vjeru njega domamiti;
"Svoju cete vjeru izgubiti,
"Jednog posjec', a dva ce uteci,
"Dva pos'jeci, cetiri odoše,;
"Oni ce vam kuce popaliti,
"Vi dahije od njih izginuti.
"Al' vi tako nemojte raditi,
"Nego mene starca poslušajte:
"Ja sam gled'o u našem indžilu,;
"Ovo, piše, dugo biti ne ce,
"Nego ce se prom'jeniti carstvo,
"Vec se, sinko, podobrite raji:
"Od haraca raji otpustite,
"Nek je harac, k'o što Murat rece:;
"Prodite se globa i poreza;
"S knezovima vi se pobratite,
"Knezovima ate poklanjajte,
"Kmetovima osrednje paripe,
"S popovima u dosluku bud'te,;
"Ne bi l' i mi uz njih preživljeli,
"Jera naše dugo biti ne ce.
"A šo ce nam više pusto blago?
"Da meljete, izjest' ne možete."
Al' govori Focic Memed-aga:;
"Moj babajko, ne slušam te stari."
To izrece, a na noge skoci,
I za njime ostale dahije,
Pak na gradu baciše topove,
Na dukate pokupiše vojsku,;
Nji cetiri velike dahije:
Aganlija i Kucuk-Alija,
Mula-Jusuf, Focic Memed-aga,
Na cetvoro razd'jeliše vojsku,
Nji cetiri, k'o cetiri brata,;
pak na gradu otvoriše vrata,
I odoše s vojskom po teftišu
Kroz njihovih sedamn'est nahija.
Prvog Srpskog kneza prevariše:
Domamiše kneza Palaliju;
I u Grockoj njega pogubiše;
I Stanoja kneza iz Zeoka
Prevariše, pa ga pogubiše
U njegovu dvoru bijelome.
Prevariše Marka Carapica,;
Prevariše, te ga pogubiše;
I Gagica Janka buljubašu
Iz Boleca sela malenoga;
Pogubiše kneza Teofana
Iz Orašja Smederevske na'je;;
Ta i kneza Petra iz Resave,
Prevariše Mata buljubašu
Iz Lipovca blizu Kragujevca,
Te i njega mlada pogubiše,
Moravcima crkvi dopadoše,;
I tu Adži-Ðera pogubiše,
A Ruvima u grad opremiše,
I u gradu njega pogubiše.
Mehmed-aga u Valjevo dode:
Grbovic se bješe osjetio,;
Pa Grbovic na strani pobježe,
I dode mu obor-knez Aleksa,
I dode mu Bircanin Ilija,
Obojicu vata Memed-aga,
Bijele im savezao ruke,;
Pa ih vodi na most Kolubari;
A kad vide obor-knez Aleksa,
Da ce Turci oba pogubiti,
Tad on rece Focic Memed-agi:
"Gospodaru Focic Mehmed-aga!;
"Pokloni mi život na mejdanu,
"Evo tebi šest kesa blaga."
Memed-aga govori Aleksi:
"Ne mogu te, Aleksa, pustiti,
"Da mi dadeš i sto kesa blaga.";
Al' besjedi Bircanin Ilija:
"Gospodaru, Focic Mehmed-aga!
"Evo tebi i sto kesa blaga,
"Pokloni mi život na mejdanu."
Veli njemu Focic Mehmed-aga:;
"Ne budali, Bircanin Ilija!
"Tko bi gorskog upustio vuka?"
Mehmed-aga viknu na dželata
Dželat trže sablju ispod skuta,
Te Iliji odsijece glavu;;
A Aleksa sjede na cupriju,
Pa ovako poce govoriti
"Bog ubio svakog rišcanina,
"Koji drži vjeru u Turcinu!
"Ah Jakove, moj rodeni brate!;
"Ti ne drži vjere u Turcima,
"Ðe s' udesiš, udri se s Turcima."
Još Aleksa govoriti šcaše,
Ali dželat govorit' ne dade,
Trže sablju, ods'jece mu glavu.;
Kada do dva kneza pogiboše
Na cupriji nasred Kolubare:
Knez Aleksa, Bircanin Ilija;
Adži-Ruvim nasred Beograda,
Jednog dana, a jednoga casa:;
Viš' njih jarko pomrcalo sunce.
Mehmed-aga konaku pohiti,
Ne bi l' još kog Srba zastanuo,
Da još bira dekog da pos'jece.
Al' kad Srbi žalost opaziše,;
Iz caršije na mah pobjegoše,
Memed-agi nijedan ne dode.
Kad to vide Focic Memed-aga,
Odmah pozna, do gore uradi,
I odmah se bješe pokajao,;
Al' se vece dockan pokajati,
Vec povika dvanaest delija,
I Uzuna svoga kavedžiju:
"Cujete li, moji sokolovi!
"Brzo dobre konje posjednite,;
"Pak trcite u selo Topolu,
"Ne bi l' Crnog pogubili Ðorda:
"Ako li nam sad utece Ðorde,
"Neka znate, dobra biti ne ce."
Kad to cuše dvanaest delija,;
Odmah dobre konje posjedoše,
I pred njima Uzun kavedžija,
Otidoše u selo Topolu
U subotu uoci nedelje;
Na osvitak nedelji dodoše;
Prije zore i bijela dana,
I Ðordijne opkoliše dvore,
Udariše s obadvije strane,
A sa dvije strane povikaše:
"Izid' amo, Petrovicu Ðorde!";
Tko ce ljuta zmaja prevariti?
Tko li njega spavaciva naci?
Ðorde se je junak naucio
Prije zore svagda uraniti,
Umiti se i Bogu moliti,;
I popiti pocašu rakije:
Bješe Ðorde prije uranio
I otiš'o u donje podrume.
Kada vide oko kuce Turke,
On se njima javiti ne cede.;
Javi im se mlada Ðordijnica:
"Da Bog s vama, Turci, nocas bio!
"Što tražite ovde u to doba?
"Ðorde sada pred kucom bijaše,
"Tu sad bješe, pak nekud otide,;
"A ja ne znam, kud je otišao."
A to Ðorde i gleda i sluša.
Kad je Ðorde izbrojio Turke,
Cašu popi, a pušku potpraši,
Uze dosta praha i olova,;
Pa izide svojemu oboru
Medu svoji dvanaest cobana;
A kad dode, cobane izbudi,
I ovako cobanima rece:
"Braco moja, dvanaest cobana!;
"Ustanite, obor otvorite,
"Iz obora išcerajte svinje,
"Neka idu, kuda kome drago;
"A vi braco, mene poslušajte,
"I šarene puške potprašite;;
"Ako Bog da, te se ono stece,
"Što sam danas radit' naumio,
"Cestite cu vas sve uciniti,
"Okovati u srebro i zlato,
"A u svilu obuc' i kadivu.";
Svi cobani jedva docekaše,
Išceraše svinje iz obora,
Pak šarene puške potprašiše
Na mah oni za Ðordem podoše.
Ode Ðorde pravo svome dvoru,;
A kad Turke s cobanima vide,
Onda Ðorde ovako govori:
"Cujete li, dvanaest cobana!
"Svaki jako glajte po Turcina,
"Al' nemojte pušaka metati,;
"Dokle moja najprije ne pukne,
"Ja cu gledat' Uzuna Memeda,
"Videcete, što c' od njega biti."
To izrece Petrovicu Ðorde,
Zemlji pade, pušci oganj dade,;
Puce puška, ostat' pusta ne ce;
Ðe je gled'o, Ðorde pogodio,
Mrtav pade Uzun sa kulaša.
Kad to vide dvanaest cobana,
Na mah puce dvanaest pušaka,;
Mrtvi pade onde šest Turaka,
Šestorica na konjma pobježe.
Na mah Ðorde viknu po Topoli,
Te sakupi jošte više društva,
Sve po tragu Turke poceraše,;
Do Sibnice sela doceraše,
I tu Turci u han pobjegoše,
Kami majci da ostati mogu!
Tu ih Ðorde opkoli sa društvom,
Pa on viknu u selo Sibnicu,;
Sibnicani svi mu doleceše;
tu se sasta stotina junaka,
Na mah Srblji hana zapališe,
I trojica Turak' izgorješe,
A trojica pred njih istrcaše,;
I Srbini sva tri pogubiše.
Na sve strane Ðorde knjige posla
U svih gradskih sedamn'est nahija
Na kmetove selske poglavare:
"Svaki svoga ubijte subašu;;
"Žene, decu u zbjegove krijte."
Kad to cule Srpske poglavice,
Na mah oni poslušaše Ðorda:
Svi skociše na noge lagane,
Pripasaše svijetlo oružje,;
Svaki svoga ubiše subašu,
Žene, decu u zbjeg odvedoše,
Kad je Ðorde Srblje uzbunio
I s Turcima vece zavadio,
Onda Ðorde prode kroz nahije,;
Pa popali Turske karaule,
I obori turske teferice,
i udari na Turske palanke,
Sve palanke on Turske popali,
Žensko, muško, sve pod mac udari,;
Teško Srblje s Turcima zavadi.
Turci misle, da je raja šala,
Al' je raja gradovima glava;
Usta raja k'o iz zemlje trava.
U gradove saceraše Turke;;
Trci Ðorde od grada do grda,
I gradane svagde dovikuje:
"Cujete li, vi Turci gradani!
"Na gradov'ma otvarajte vrata,
"Izmed' sebe dajte zulumcare,;
"Ak' hocete mirni da budete,
"Da gradova caru ne kvarimo:
"Jer ako ih vi dati ne cete,
"Izmed' sebe Turke zulumcare,
"Te gradove raja nacinila,;
"Gradila ih po devet godina,
"Kadra ih je za dan oboriti
"I sa carem kavgu zametnuti;
"A kada se s carem zavadimo,
"Da ustane svi sedam kraljeva,;
"Da nas mire, pomirit' nas ne ce;
"Bicemo e, more, do jednoga."
Tad gradani suze proljevahu,
I Ðordiji 'vako govorahu:
"Beg Ðordije, od Srbije glavo!;
"Davacemo štogod raja ište,
"Ne kvarite carevih gradova,
"Ni sa carem zamecite kavge,
"Mi cemo Turke zulumcare."
Pa gradani ustadoše Turci,;
Na gradov'ma otvoriše vrata
Izmed' sebe daju zulumcare,
Zulumcare izjelice Turke,
Predaju ih u Srbinjske ruke.
Bože mili i Bogorodice!;
Kada Srblji dokopaše Turke
Zulumcare u bijele ruke,
Pa ih staše Srblji razvoditi
Preko polja bez svijeh haljina,
Bez curaka i bez anterija,;
Bez saruka, u malim kapama,
Bez cizama i bez jemenija,
Gole, bose topuzima tuku:
"More, baša! kam' poreza naša'"
U po polja Ðorde sablju vadi,;
Zulumcarske odsijeca glave.
A kad Ðorde isijece Turke,
Isijece Turke zulumcare,
Onda Ðorde u gradove ude;
Što bi Turak' po gradov'ma b'jelim,;
Što bi Turak za sjece, is'jece;
Za predaje što bi, to predade;
Za krštenja što bi, to iskrsti.
Kad je Ðorde Srbijom zavlad'o,
I Srbiju krstom prekrstio,;
I svojijem krilom zakrilio
Od Vidina pak do vode Drine,
Od Kosova te do Biograda,
'Vako Ðorde Drini govorio:
"Drina vodo! plemenita medo;
"Izmed' Bosne i izmed' Srbije!
"Naskoro ce i to vreme doci,
"Kada cu ja i tebeka preci
"I cestitu Bosnu polaziti."

Share this post


Link to post
Share on other sites

Auu kicerica pa ko ce ovo da cita trebalo bi mi sat vremena da procitam

 

Vreme je da pocnes, ako do sada nisi... i ne samo ovu...

 

Ja svoje dete cesto uspavljujem citanjem epskih pesama - a omiljen joj je Marko Kraljevic protiv Muse Kesedzije... ;)

Share this post


Link to post
Share on other sites

ja sam za svoje 24 god jednu jedinu knjigu procitao a to je grabljivica :D ne mogu mnogo da citam smorim se nekako.

 

nisam siguran dal je kicerica preskocio marka kraljevica i musu kesedziju :D

Share this post


Link to post
Share on other sites

Trenutno mi je realniji Dis.

 

NAŠI DANI

Razvilo se crno vreme opadanja,
Nabujao šljam i razvrat i poroci,
Podig’o se truli zadah propadanja,
Umrli su svi heroji i proroci.
Razvilo se crno vreme opadanja.

Progledale sve jazbine i kanali,
Na visoko podigli se sutereni,
Svi podmukli, svi prokleti i svi mali
Postali su danas naši suvereni.
Progledale sve jazbine i kanali.

Pokradeni svi hramovi i civoti,
Ismejane sve vrline i poštenje,
Poniženi svi grobovi i životi,
Uprljano i opelo i krštenje.
Pokradeni svi hramovi i civoti.

Zakovana petvekovna zvona bune,
Pobegao duh jedinstva i bog rata;
Obesimo sve praznike i tribune,
Gojimo se od grehova i od blata.
Zakovana petvekovna zvona bune.

Od pandura stvorili smo velikaše,
Dostojanstva podeliše idioti,
Lopovi nam izraduju bogataše
Mracne duše nazvaše se patrioti.
Od pandura stvorili smo velikaše.

Svoju mudrost rastocismo na izbore,
Svoju hrabrost na podvale i obede,
Buducnosti zatrovasmo sve izvore,
A poraze proglasismo za pobede.
Svoju mudrost rastocismo na izbore.

Mesto svetle istorije i grobova
Vaskrsli smo sve pigmeje i repove;
Od nesrecne brace naše, od robova,
Zatvorismo svoje oci i džepove.
Mesto svetle istorije i grobova

Ostala nam još prašina na hartiji
K’o jedina uspomena na džinove;
Sad svu slavu pronadosmo u partiji,
Pir poruge dohvatio sve sinove.
Ostala nam još prašina na hartiji.

Pod sramotom živi naše pokolenje,
Ne cuju se ni protesti ni jauci;
Pod sramotom živi naše javno mnenje,
Naraštaji, koji sišu k’o pauci.
Pod sramotom živi naše pokolenje.

Pomrcina pritisnula naše dane,
Ne vidi se jadna naša zemlja huda;
Al’ kad požar poduhvati na sve strane,
Kuda cemo od svetlosti i od suda!
Pomrcina pritisnula naše dane.

Vladislav Petkovic Dis

 

Napisano 1910. godine

Share this post


Link to post
Share on other sites

Trenutno mi je realniji Dis.

 

...

Pod sramotom živi naše pokolenje,

Ne cuju se ni protesti ni jauci;

Pod sramotom živi naše javno mnenje,

Naraštaji, koji sišu k’o pauci.

Pod sramotom živi naše pokolenje.

...

 

 

+1

 

kada vidim danasnju omladinu, kojoj je obavezna literatura "Grabljivica" potpuno se slazem sa navedenim... :(

Share this post


Link to post
Share on other sites

Sedni u kola, odi tamo uslikaj ih i ja cu sutra doci traktorom da ih pocupam sve !

Inace jel zna neko sta su i cemu sluze kutije pored puta, kao mali trafoi, ogradjeni sa svih strana, mislim da imaju i antenu, znam da postoje 2 u Smederevu i jadna na kraju mosta sa kovinske strane, u pravcu njih su zakrpljene linije na asfaltu, a one se nalaze na metar od puta...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Meri jos i T asfalta i svasta jos nesto...

@beli A ovo gore je solarni panel,ako si od toga pomislio da je antena...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.


 

 



Info

FLCS Forum koristi tzv. kolačiće (cookies), kako bi korisnicima osigurao funkcionalnost i jednostavnost korišćenja. Daljim pregledom ovog Foruma dajete svoj pristanak za korišćenje "kolačića".

×
×
  • Create New...