Fiat Iustitia 48 Posted July 31, 2018 (edited) U prekršajnom postupku, okrivljenom se garantuje pravo da prilikom njegovog saslušanja može da navede sve što ima u svoju odbranu. U slučaju da okrivljeni prizna izvršenje prekršaja koji mu se stavlja na teret, potpuno je logično i opravdano da sud može da donese presudu koju nije potrebno iscrpno da obrazlaže, budući da pred sobom ima priznanje, koje je sasvim podobno da opravda osuđujuću presudu. Ono što je u praksi sporno jeste situacija, kada je okrivljeni tokom saslušanja uopšteno izneo svoju odbranu, na način da je opisao šta se dogodilo kritičnom prilikom, ali bez izjašnjavanja o tome da li priznaje odgovornost za prekršaj koji mu se stavlja na teret ili ne. Sudije prekršajnih sudova su skloni da takvu, uopštenu izjavu okrivljenog tumače kao priznanje, u čemu im delimično pomaže i činjenica da ih važeći Zakon o prekršajima ne obavezuje da prilikom prvog saslušanja pitaju okrivljenog kako se izjašnjava u osnosu na zahtev za pokretanje prekršajnog postupka (da li priznaje prekršaj ili ga osporava). Takav način rezonovanja ne samo da je pogrešan već se protivi i pretpostavci nevinosti. Ako Ustav Republike Srbije garantuje pretpostavku nevinosti i ako okrivljeni nije priznao izvršenje prekršaja, onda sud nema utemeljenje da običan iskaz okrivljenog po sopstvenom nahođenju tretira kao priznanje. Slobodno sudijsko uverenje odnosi se na slobodnu ocenu činjenica i dokaza. Međutim, slobodno sudijsko uverenje ne može da bude tumačenje nečega što ne postoji. Priznanje prekršaja predstavlja jasnu i nedvosmislenu izjavu volje, kojom jedno lice eksplicitno priznaje izvršenje prekršaja. Tumačenje nečije uopštene izjave o određenom događaju gde nema priznanja, nikako dakle ne bi smelo da se ceni kao priznanje okrivljenog (ali je u praksi ovakva pojava zastupljena). Postavlja se pitanje, šta činiti? Da bi se rizik ovakvog postupanja prekršajnih sudova sprečio, najbolji način zaštite (u slučaju osporavanja prekršaja koji se stavlja nekome na teret) jeste da se već prilikom prvog saslušanja insistira da na zapisnik uđe izjava kojom se osporava prekršaj. To nije garancija da će sud po sprovedenom postupku doneti oslobađajuću presudu, ali je makar garancija da nečija izjava neće biti tumačena kao priznanje (samo zato što je propušteno da se insistira na osporavanju odgovornosti). To će dalje omogućiti da sud mora da traži druge dokaze ako želi da proglasi nekog odgovornim, ali da ne može da iskoristi za osuđujuću presudu nepostojeće priznanje okrivljenog. Edited July 31, 2018 by Fiat Iustitia Quote Share this post Link to post Share on other sites