Jump to content
FAS Goran
Sign in to follow this  
Markobgd

Istorija, veze, koreni....

Recommended Posts

Pomenu se priča oko Praga, Češke i njihovog "ne"stradanja odnosno našeg stradanja u ratovima (ma kojem od onih koji su bili a svi su odvratni) pa se setih podatka koju nam je ispričala vodič na obilasku Praga i Karlovih Vari prošle godine...

Samo saznanje da nikada nigde kod nas nisam čuo a još manje išta konkretnije saznao o predmetnom je poražavajuća a još više je poražavajuća da će kompleks evidentno ako se neko iz vlasti ne zauzme za njega doslovno propasti i "otići" u zaborav pošto i pravo na korišćenje tla na kom se sve nalazi gubimo ove ili naredne godine....

Elem, reč je o mauzoleju i vojničkom groblju sačinjenom uglavnom od kostiju Srpskih vojnika a i civila....

 

-Srpsko vojničko groblje u Jindrihovicama-

800px-Spomen_kosturnica_Jindrihovice.JPG

Spomen-kosturnica Jindrihovice (Mauzolej) (češ. Jindřichovice) i Srpsko vojničko groblje, su mesta stradanja srpskih zarobljenika za vreme Prvog svetskog rata, za vreme Austrougarske. Nalazi se u današnjoj Češkoj Republici blizu granice sa Nemačkom, u malom mestu Jindrihovice udaljenom oko 25 kilometara od čuvene banje Karlove Vari i u blizini nekadašnjeg logora Jindrihovice.

Srpko vojničko groblje u Jindrihovicama je po nekim tumačenjima najveće srpsko vojničko groblje.

 

-Koncentracioni logor Jindrihovice-

800px-Jindřichovice_war_cemetery_cross_with_tombstones.jpg

U Jindrihovicama se za vreme Prvog svetskog rata, u periodu od 1915. do 1918. godine, nalazio najveći koncentracioni logor na teritoriji Austrougarske, Logor Jindrihovice kroz koji je prošlo oko 40.000 zarobljenika. Robijali su Italijani, Rusi, Litvanci, Rumuni, a najviše je bilo zarobljenih Srba, kako vojnika, tako i civilnog naroda, koji je austrougarska vojska deportovala iz Srbije i železnicom dovodila u logor. Zarobljenika je bilo iz svih krajeva Srbije, a najviše iz Šumadije i valjevskog kraja. Logoraši su bili prinuđeni da rade u teškim uslovima. Gradili su rezervoar za vodu u logoru, radili u kamenolomu, pravili puteve i mostove, gradili hemijsku fabriku u Sokolovcu, gradu udaljenom oko trideset kilometara, u koji su odlazili i vraćali se pešice svakog dana. Logor je bio poseban, jer niko od logoraša nije bio ubijen, ali su uslovi u logoru bili teški. Na hladnoći harala je zaraza. Dnevno je umiralo oko četrdeset ljudi. Svakog dana u 15 časova tužna povorka sa umrlima išla je do obližnje zajedničke grobnice, u koju su polagana tela svih uzrasta, od dece do staraca.

 

 -Mauzolej (spomen-kosturnica)-

800px-Mermerna_ploca.JPG

Po završetku rata, Tomaš Gerik Masarik, tadašnji predsednik Čehoslovačke, koji je bio veliki prijatelj kralja Aleksandra, jugoslovenskoj državi je poklonio zemlju na kojoj su stradali logoraši radi gradnje spomen-kosturnice. U Mauzoleju koji je podignut 1931. godine smešteni su posmrtni ostaci 7100 srpskih zarobljenika i 189 ruskih vojnika.

Zemni ostaci srpskih i ruskih ratnika koji su umrli u ovom logoru nalaze se u kapeli u isto toliko drvenih numerisanih kovčežića. Njih je sakupio i smestio u kriptu kosturnice sveštenik i potom čuvar ovog svetog mesta Milivoj Crvčanin, koji je, zajedno sa tadašnjim češkim konzulom u Kraljevini Jugoslaviji Vladimirom Hrebikom učestvovao „trudom i sredstvima“ u podizanju ovog memorijalnog zdanja, kako piše na mermernoj ploči koja je postavljena o desetogodišnjici vladavine kralja Aleksandra Karađorđevića.

Spomen kosturnica je podignuta po projektu arhitekte profesora inženjera Vladimira Brandta, dok je spomen kapela u unutrašnjosti kosturnice delo arhitekte Josefa Kostalka. Ovaj spomenik srpskom stradanju u austrougarskom logoru nalazi se u parku, na bregu iznad mesta Jindrihovice, koji je danas zapušten, a i kosturnica nije u dobrom stanju, pošto prokišnjava.

Na oko pet kilometara od Mauzoleja u jednoj šumi se nalazi i vojničko groblje sa oko 1600 srpskih grobova, koje je pre više od jedne decenije sasvim slučajno otkrio Dejan Ranđelović, Srbin iz Timočke krajine, koji sa porodicom živi u Karlovim Varima. Ranđelović objašnjava : “– Berući pečurke u toj šumi, naišao sam na kamen, sav zarastao u travu, na kome je, na srpskom jeziku, jasno pisalo: Ovde počiva Glišović iz Čačka!” (nastavak o ovome u narednom tekstu*)


Posmrtni ostaci 88 srpskih vojnika koji su 1918-1919. umrli u Holandiji su smešteni u metalne sanduke i 1938. transportovani su preko Nemačke u mauzoleja, što je i postalo njihovo poslednje mesto počinka.

 

-Briga o spomen kosturnici i vojničkom groblju-

Do Drugog svetskog rata o spomen obeležju je brinula vlada kraljevine Jugoslavije. Poslednju liturgiju pred dugo bogoslužbeno zatišje služio je vladika Niški Dositej, koga su kasnije ustaše ubile u Jasenovcu. Godine 1994. Ambasada Jugoslavije u Pragu, uz angažovanje Dejana Ranđelovića, pokrenula je inicijativu o rekonstrukciji. Na žalost do današnjih dana nije se odmaklo u obnovi Mauzoleja i srpskog groblja. U poslednje vreme, delegacija Ambasade Republike Srbije polaže svake godine venac, i služi se liturgija.

Godine 2009. na Vidovdanskom komemorativnom skupu u Jindrihovicama brojnim srpskim i ruskim građanima obratio se arhiepiskop Čeških zemalja i Slovačke, vladika Hristifor, nakon liturgije kojom je načalstvovao uz sasluživanje srpskog pravoslavnog sveštenika u Češkoj Srđana Jablanovića. Skupu se obratio i Ambasador Republike Srbije u Pragu Vladimir Vereš. Arhiepiskop Hristifor posetio je inače niz srpskih manastira na Kosovu i Metohiji u vreme njihovog najvećeg stradanja, i kasnije u Češkoj svedočio o razaranju tamošnjih pravoslavnih svetinja. Dana 28. juna 2010. godine, na Vidovdan , u prisustvu Ambasadora Republike Srbije i čelnika ruskog konzulata u Karlovim Varima, bogosluženje su vodili srpski i ruski crkveni velikodostojnici, arhimandrit Sergej iguman Onufrije i praški paroh protojerej Srđan Jablanović. Uz veliki broj srpskih i ruskih građana, u liturgiji je učestvovao muški hor „Akademac“ iz Novog Sada.

Briga srpske dijaspore    Uredi
Velika je nesebičnost i upornost gospodina Ranđelovića koji je godinama finansirao i održavao spomenički kompleks u skladu sa svojim mogućnostima. Ranđelović je i predsednik Pravoslavne omladine u Češkoj, organizacije koja je više puta čistila i održavala spomen-kosturnicu Jandrihovice. Na inicijativu nekolicine Srba osnovano je udruženje „Vidovdan“ koje ima za cilj obnavljanje i održavanje srpskih grobalja na teritoriji Češke. Potrebno je rešavanje problema u vezi Srpskog groblja udaljenog pet kilometara od Mauzoleja, odnosno rešenje imovinskih problema, kao i gradnja crkve (koja je postojala) ili manastira, i obnova i oživljavanje celine spomeničkog kompleksa od izuzetnog značaja.

Neophodno je angažovanje i pomoć Republike Srbije i Ambasade Republike Srbije u Pragu, radi rešenja nagomilanih problema i obnove ovog velikog srpskog stratišta.

 

*

-Kakvu našu sramotu je pronašao Srbin koji se izgubio u šumi na češko-nemačkoj granici-

 

U šumu kod mesta Jindrihovice, na granici Češke i Nemačke, doveo nas je naš zemljak, Dejan Ranđelović, koji od devedesete godine prošlog veka živi u obližnjim Karlovim Varima, mondenskoj banji za bogate Evropljane.

Ta šuma, nadomak Jindrihovica, za Srbe bi trebalo da bude sveta. Trebalo bi, ali kao što mnogo toga Srbima nije sveto, tako ni ona nije. U njoj počiva, u jedva vidljivim humkama, oko 1600 srpskih vojnika i oficira, zarobljenih 1914. i 1915. godine, tokom odbrane Srbije od Austrougara.

Više od 40 000 vojnih zarobljenika, Rusa, Italijana, a najviše Srba, odvedeno je sa fronta u tada najveći zarobljeničk logor na teritoriji Austrougarske – Jindrihovice.

 

U tom malom mestu ali i u drugim logorima širom današnje Češke, zauvek su ostali mnogi. Daleke, 1932. godine njihove kosti sakupljene su i sahranjene u mauzoleju u Jindrihovicama – 7100 srpskih vojnika i jedan broj civila.


Kažu da je najstariji bio srpski devedesetogodišnji sveštenik, a najmlađi njegov osmogodišnju unuk. Izgradnju mauzoleja u Jindrihovicama pomogao je tadašnji predsednik Čehoslovačke, Tomaš Masarik, lični prijatelj Kralja Aleksandra I. Masarik nije zaboravio ono vreme kada je, krijući se od Austrougarskih vlasti, u džepu nosio – srpski pasoš !

Tu gde je danas već pomenuta šuma, nekada je bio logor u Jindrihovicama. Decenije su prolazile, vreme i priroda obavljali su svoj posao, pa je vojničko groblje postepeno zarastalo u šumu i zaborav. Sve dok 1994. godine Dejan Ranđelović nije sa prijateljima došao da bere pečurke.

 

– Bukvalno sam se sapleo na spomenik na kome je pisalo „ovde počiva taj-i -taj iz Požarevca“. Nisam mogao da verujem ! Onda smo još malo bolje pogledali i našli i druge spomenike naših vojnika. Otišao sam u selo i prvog meštanina pitao zna li šta o tome. I, tako sam saznao za logor u Jindrihovicama – priča Dejan.

Iako je mauzolej u Jindrihovicama posle Drugog svetskog rata skoro zaboravljen, srpska država o njemu se koliko-toliko brinula. Ali, ista ta država nije znala za postojanje vojničkog groblja u samo pet kilometara udaljenoj šumi. Sve dok humke i spomenike srpskih zatočenika nije ponovo otkrio Dejan Ranđelović, početkom devedesetih godina prošlog veka.

Od tada traje njegova borba da se ovo, kako kaže, sveto mesto, na odgovarajući način zaštiti.  Mi moramo to brzo da uradimo. Po zakonu, vojnička groblja štite se sto godina, a posle toga prestaje njihova zaštita. Za dve godine biće 100 godina od Prvog svetskog rata, a da mi ništa nismo učinili da uredimo ovo mesto – vajka se Dejan.


Dejan i njegovi prijatelji sakupili su nekoliko spomenika srpskih vojnika na jednom proplanku i tu podigli krst. Ali, ovo mesto niko ne posećuje. U mauzolej u Jindrihovicama dolaze s vremena na vreme srpski turisti, zvaničnici retko. A Jindrihovice su, posle Zejtinlika, najveće srpsko vojničko groblje u Evropi!

Slavoljub Stojadinović, predsednik požarevačkog Gradskog odbora Udruženja potomaka ratnika Srbije od 1912 – 1920, koji je predvodio svoje i smederevske članove Udruženja na hodočašće u Jindrihovicama, ne slaže se sa tim :

– Na Zejtinliku je sahranjeno sedam i po hiljada naših vojnika! Jindrihovice su veće stratište, jer treba računati i one nesrećnike koji još počivaju u šumi. Sa njima ih je 8 700!

Budući da su Jindrihovice bile vojnički logor, u njima nije bilo masovnih ubistava, ali je masovnog stradanja, ipak, bilo. Logoraši su umirali od tifusa, gladi i iscrpljenosti. Radili su do iznemoglosti u obližnjem kamenolomu, gradili su fabriku hemije u Sokolovu, do koga su svakog dana, pešice, išli po trideset kilometara, tamo i nazad. Bivalo je da ih je umiralo i po četrdesetoro dnevno.

 Njihovi saborci odnosili su ih na groblje u današnjoj jindrihovačkoj šumi, u otvorenim, drvenim kovčezima. Tamo bi ih izručili u već otkopane jame, a sanduke vraćali u logor, da u njih smeste nove mrtvace. Mnogi od onih koji su danas nosili sanduke – sutradan bi bili u njima!
Dejan Ranđelović, kao poslednji apostol, čuva sećanje na Jindrihovice. I nada se da će neko, ko je za to u Srbiji plaćen i nadležan, učiniti nešto da borovi i jele, bez svoje krivice, ne dovrše ono što su Austrougari započeli pre skoro jednog veka.

 

Info: Wikipedia, dnevne novine Danas

 

Eto, tema je otvorena sa idejom da u nju (ko ima volju) ubaci/prekopira neki članak, istinu, istorisku priču i činjenicu a vezanu za naš narod i njegovu burnu, tešku ali i zanimljivu istoriju...

Polako se zaboravljaju stvari i činjenice. Mnoge nismo ni čuli pa eto prilike da koga to interesuje nešto napiše i ponešto pročita...

 

Edited by Markobgd

Share this post


Link to post
Share on other sites

Davno sam citao jednu knjigu koja se bavi Srbijom u prvom svetskom ratu,na kraju je pisalo:"Iza srpske vojske ostale su pobede i groblja".

Share this post


Link to post
Share on other sites

Vidim aktuelna ovo oko Sirije, i taj ruski nosac aviona "Admiral Kuznjecov"... e sad na wiki i nasoj i engleskoj pise da je Nikolaj Kuznjecov poreklom Srbin!?:D

 

Jel zna neko nesto?

Share this post


Link to post
Share on other sites

Koliko se sećam u 18. veku se dosta Srba iselilo tamo, ali su se uglavnom asimilovali.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Sign in to follow this  

 

 



Info

FLCS Forum koristi tzv. kolačiće (cookies), kako bi korisnicima osigurao funkcionalnost i jednostavnost korišćenja. Daljim pregledom ovog Foruma dajete svoj pristanak za korišćenje "kolačića".

×
×
  • Create New...