Jump to content
FAS Goran
neshaoct

Istorija: Krize u Chrysleru

Recommended Posts

kriza%20chrysler1.jpg

 
Tokom svoje 92-godišnje istorije, za Chrysler korporaciju važi verovanje da je uvek jednom nogom u grobu.
Iako je kompanija nekoliko puta predvodila američku auto industriju po pitanju inovacija i dizajna, problemi sa kvalitetom, loše procenjivanje tržišta i neplansko vođstvo glavnih ljudi kompanije su rezultirali da Chrysler nekoliko puta strepi za svoju budućnost. Lista promašaja je dugačka - od aerodinamičnog Chrysler Airflowa iz 1930tih godine, do problema sa kvalitetom iz 1950tih godina, pa sve do manjih automobila iz 1962. godina. Međutim, od svih promašaja, čini se da publika najviše pamti situaciju iz kasnih 1970tih godina kada se Lee Iacocca uputio u Vašington i zatražio finansijsku pomoć za opstanak. Kako je Chrysler upao u toliko lošu situaciju da su se čak i političari morali umešati da obezbede budućnost kompanije? Jedan od glavnih krivaca je često smatran Lynn Townsend, predsednik kompanije od 1966. do 1975. godine. Iako je upravo Townsend proslavio kompaniju sa raznim Plymouth, Dodge, Chrysler i Imperial modelima početkom 1960tih godina, tokom kasnijih godina mnogo toga se promenilo u auto industriji. Pre svega, preko noći popularnost manjih uvoznih vozila, kao što su Volkswagen, Toyota i Datsun, je značajno skočila, ali Townsend nije želeo da investira u njihov razvoj već je kupovao Hillmane i Mitsubishije i prodavao ih pod Plymouth i Dodge oznakama.
 
Townsend takođe nije želeo da investira u popularnu pony klasu, pa je tako publika na pravog Chryslerovog rivala Ford Mustanga morala da čeka sve do 1970. godine, a velika šansa je propuštena i u popularnoj personal luxury klasi u kojoj su dominirali Ford Thunderbird i Chevrolet Monte Carlo. Jedan od njihovih retkih uspeha je bio Plymouth Duster, koji je originalno razvijan bez njegovog znanja, ali da se pokazao kao uspeh - Townsend ga je pripisao sebi. Navedena situacija i ne bi predstavljala veliki problem da su se veći tradicionalni automobili, na kojima je Chrysler uvek zarađivao veliki profit, i dalje dobro prodavali, ali je njihova prodaja padala od 1969. godine. Kada se pri tom doda i OPEC embargo iz 1973-74. godine, preko noći niko više nije želeo sličan automobil. Townsend se nadao da rešenje leži u smanjivanju troškova i povećanju cena, ali ovaj potez nije dugo opstao. Zbog većih cena prodaja je dodatno pala dok je broj zaposlenih pao za 40%. Kao odgovor na situaciju, Townsend odlučuje da poveća proizvodnju iako još uvek nije imao potencijalne kupce, što je rezultiralo u velikom broju neprodanih automobila. Townsend se penzionisao posle 1975. godine, a na njegovo mesto je stigao John Riccardo. Slično kao i njegov prethodnik, Riccardo se uskoro našao u situaciji koju nije mogao da kontroliše.
 
Međutim, on je shvatio problem i uskoro naredio svojoj evropskoj diviziji Simci rad na novom kompaktu koji bi se prodavao i u Severnoj Americi, što se desilo 1977. godine kada su debitovali Plymouth Horizon i Dodge Omni. Chrysler je kasnije debitovao i svoj prvi personal luxury automobil (Cordoba), koji se pokazao kao veliki hit, a uskoro je stigao ugovor i od američke vlade za proizvodnju XM1 tenka. Tokom 1978. godine Riccardo je najavio nova investiranja od preko milijardu dolara sa ciljem da se kompletna ponuda obnovi do ranih 1980tih godina. I pored nekoliko uspešnih godina i generalnom oporavku auto industrije, situacija u Chrysleru i dalje nije bila sjajna. F-Body kompakti (Plymouth Volare i Dodge Aspen), predstavljeni 1976. godine, su imali dugačke i skupe opozive, koji su dostigli cifru od milijardu dolara do 1979. godine, a da bi finansirao takve poteze, Chrysler je prodao svoju celu evropsku diviziju. Iako Riccardo nije bio preterano dobar predsednik, on je bio u stanju da prizna poraz i zatraži pomoć i 1978. godine na njegovo mesto stiže proslavljeni Lee Iacocca. Kao što je poznato, Iacocca se proslavio u Fordu, gde je imao nekoliko veoma uspešnih proizvoda (Ford Mustang i Maverick, Mercury Cougar i Lincoln Continental Mark III), a tokom 1970tih godina upravo su njegove metode za uštedu održavale Ford u životu.
 
Međutim, kako je njegova reputacija rasla, tako je Henry Ford II postajao nervozniji i nije želeo da deli uspeh sa drugima. Do 1976. godine Iacocca i Ford II uopšte nisu ni pričali, a u junu 1978. godine slavni Italijan je dobio otkaz nakon što se direktno suprostavio predsedniku kompanije. Za dolazak Iacocce u Chrysler najveću ulogu je igrao Hal Sperlich. Ovaj mladi inženjer je bio jedan od menadžera za planiranje novih proizvoda u Fordu, ali je i on dobio otkaz 1976. godine nakon što Ford II nije želeo da deli uspehe. Sperlich je stigao u Chrysler početkom 1977. godine i posle nekoliko pokušaja uspeo da ubedi svog bivšeg šefa da mu se pridruži. Iacocca će posle izjaviti da je situacija u Chrysleru bila toliko loša da je znao detalje ranije - ponudu nikad ne bi prihvatio. Veća priča će reći da je Iacocca bio zaslužan za razvoj popularnih K-Car automobila sa pogonom na prednjim točkovima i da je zajam od države finansirao njihov razvoj, ali je Riccardo naredio rad na takvim automobilima oko godinu dana pre njegovog dolaska. Riccardo je takođe započeo razgovore sa američkom vladom u istom periodu, čime defintivno zaslužuje svoje ime u istoriji. Ali to ne znači da Iacocca nije imao svoje velike zasluge. Po samom dolasku u Chrysler, on je uspeo da privuče veliki broj svojih kolega iz Forda, što svakako nije bio lagan posao kada se zna velika kriza u kojoj se kompanija nalazila.
 
Do leta 1979. godine Iacocca je znao da je Chrysler u velikim problemima. Iste godine gubitci su dostigli 1.1 milijardi dolara dok je kompanija i dalje imala 110,000 neprodatih automobila, od čega su mnogi stajali na parkinzima toliko dugo da su zahtevali veće popravke pre nego što su bili spremni za prodaju. Zanimljivo je da je Iacocca pregovarao sa Volkswagenom oko saradnje, ali su Nemci brzo odbili ovaj potez kada su saznali koliko je loša kriza u kompaniji. Ostavši bez ijedne druge opcije, Iacocca odlučuje da se uputi u Vašington i od države zatraži finansijsku pomoć. On je predstavio petogodišnji plan za oporavak kompanije i naglasio da ako Chrysler bankrotira da će sa njim povući veliki broj dobavljača, što bi označilo gubitak poslova i potencijalni problem i za General Motors i Ford. Posle dužih pregovora, u decembru 1979. godine Vašington je odobrio 1.2 milijarde dolara zajma uz obećanje da će Chrysler proizvoditi ekonomičnije automobile, smanjiti troškove i radnu snagu i vratiti zajam uz godišnju kamatu od 1%. Chrysler je u međuvremenu morao da proda svoju vojnu diviziju Chrysler Defence, koja je jedina poslovala sa profitom, da bi finansirao K-Cars, koji su konačno debitovali na tržištu i decembru 1980. godine. Do navedenog perioda Chryslerova ponuda je, u najmanju ruku, bila jadna.
 
Tu su bila dva manja kompakta (Plymouth Horizon i Dodge Omni), zatim tri automobila srednje veličine (Plymouth Grand Fury, Dodge St. Regis i Chrysler Newport), a u vrhu su bili takozvani full-size automobili, koji su se delili na kupe (Dodge Mirada i Chrysler Cordoba) i sedane (Dodge Diplomat i Chrysler LeBaron). Do 1981. godine svi veći proizvodi su trebali biti ugašeni, a srednji su trebali da opstanu do 1989. godine za usluge policije i taksista. Chryslerov najbitniji proizvodi 1981. godine su bili spomenuti K-Cars, Plymouth Reliant i Dodge Aries. Sa izuzetkom par promena opreme, ova dva automobila su bili identični i od njih je zavisila budućnost kompanije. Oba automobila su bila kackasta i dosadna, ali su doneli mnogo inovacija za kompaniju. U pitanju su bili prvi proizvodi Chryslera sa pogonom na prednjim točkovima sa motorima od četiri cilindra, a sa niskom cenom su bili značajno jeftiniji od konkurencije. Oni su takođe bili spori, ali i ekonomični i prostrani i uspeh nije mogao da izostane. Prodaja je startovala sporo, ali se brzo oporavila i prve godine je prodato 306,000 primeraka. Iacocca je znao da su K-Car odlični za sve one koji žele jeftin automobil, ali reputacija kompanije je ležala u velikim i skupim proizvodima. Iz navedenog razloga, Iacocca je želeo Chryslerov odgovor na veoma uspešan Lincoln Continental Mark-Series i 1981. godine debituje Chrysler Imperial sa visokom cenom od čak 18,000 dolara.
 
Imperial oznaka je kroz istoriju važila samo za najbolje i najskuplje automobile kompanije, ali je nastala sredinom 1970tih godina posle veoma razočarajuće prodaje. Kada se zna da je Iacocca osnovao Mark-Series, niko nije bio iznenađen što je 1981. Imperial u velikoj meri ličio na njega, posebno po pitanju maske. Enterijer je takođe nudio punu opremu sa najkvalitetnijim materijalim dostupnim u nekim Chryslerovim automobilima uz nadu da će godišnja prodaja iznositi 25,000 vozila. Iacoccin stari prijatelj Frank Sinatra se ponudio da reklamira ovaj automobil, ali je razočarenje usledilo već na zvaničnom predstavljanju kada je publika videla ovaj automobil kao pogrešan u svoje vreme. Čak i sa V8 motorom ubrzanje do 100 km/h je iznosilo oko 13 sekundi, a značajno jeftiniji Reliant je bio brži u krivinama. Iz navedenog razloga, prve godine je prodato tek 8,113 automobila, a ništa bolje nisu prošli na glavni rivali Lincoln Continental Mark VI i Cadillac Coupe DeVille. Ništa bolja nije bila ni druga godina (2,717) dok se 1983. godina pokazala kao poslednja za ovaj automobil kada je prodato 1,555 vozila. Međutim, Iacocca nije očajavao i na K-Car platformi su uskoro počeli da stižu novi automobili - blizanci Dodge 400/600 i Chrysler E-Class (prvi američki kabrioleti od 1976. godine), sportski hetčs Dodge Lancer i Chrysler LeBaron GTS, sportski kupei Dodge Daytona i Chysler Laser, dugačka Chrysler Executive limuzina, kompaktni sedani Plymouth Sundance i Dodge Shadow, nešto veći Plymouth Acclaim, Dodge Spirit i Chrysler LeBaron, luksuzniji Dodge Dynasty i Chrysler New Yorker, luksuzni Chrysler Fifth Avenue i exotični Chrylser TC by Maserati.
 
Možda najbitniji od njih svih su bili T-115 minivanovi (Plymouth Voyager, Dodge Caravan i Chrysler Town & Country), koji su debitovali u januaru 1984. godine i koji su koštali kompaniju čak 700 miliona dolara.
 

kriza%20chrysler6.jpg

 
I pored visokih troškova investiranja, K-Cars su se pokazali najboljom investicijom koju je Chrysler uradio posle dužeg perioda. Iacocca je konačno dobio pohvale koje zaslužuje i uspeo da ostvari ono šta je očajnički tražio u Fordu. Uspeh je bio još veći kada je Chrysler počeo da ostvaruje profit dok je Ford upao u tešku finansijsku situaciju, čime je publici pokazao da je ipak on zaslužniji za uspehe u poslednjih 20 godina. U navedenom periodu Chrysler je poslovao toliko dobro da je Iacocca uspeo da vrati zajam već sredinom 1983. godine - čak sedam godina pre planiranog perioda. Godinu dana kasnije kompanije ostvaruje profit od 2.4 milijarde dolara, a sledeće godine 1.5 milijardu dolara. Ali ovaj potez je došao i sa velikim ''troškom'', i od 1978-1983. godine oko 70,000 ljudi je ostalo bez posla. U narednih nekoliko godina Chrysler je kupio veliki broj kompanija, od čega ćemo spomenuti kupovinu italijanskog Lamborghinija, 24% Mitsubishija, mali procenat u Maseratiju i American Motor Corporation radi Jeep brenda. Chrysler će nastaviti da proizvodi i zavisi od K-Car automobila sve do sredine 1990tih, posle čega će da usledi neuspeli brak sa nemačkim Daimlerom, u kome će obe kompanija optuživati jednu drugu kao krivce. Naime, Amerikanci će tvrditi da su Nemci trošili novac samo na svoje nove proizvode dok će Nemci tvrditi da nisu uspeli da promene reputaciju Chryslera sa jeftinim automobilima.
 
Bilo kako bilo, Chrysler je danas u vlasništvu italijanskog Fiata i grupacija posluje solidno. Šta će se desiti u budućnosti? Teško je zaključiti, ali ako pogledamo istoriju, Chrysler bi uglavnom upadao u krizu u vreme kada bi poslovao solidno i previše se opustio. Nadamo se da posle trenutnog uspeha neće uslediti još jedan pad.

Autor: Talladega
 
preuzeto sa - brzabrzina.com
preuzeto sa - Auto Blog

Share this post


Link to post
Share on other sites

Na prodaju poslednji proizvedeni Plymouth

 

plymouth 12.jpg

 

Nekada slavna američka marka automobila je ugašena sada već davne 2001. godine. U pitanju je Plymouth, a njegov poslednji proizvedeni automobil je Neon, koji se prodavao i na evropskom tržištu pod brendom Chryslera. Neon, kao jedan vrlo solidan auto, u međuvremenu je nestao, ali daleko od toga da se radi o reprezentativnom modelu dostojnom obeležavanja kraja tako velike marke.

 

Konkretni primerak bi ipak mogao da izazove veliki interes, ako zbog ičega onda iz sentimentalnih razloga. Dobra je stvar i da je automobil u besprekornom stanju sa tek 110 pređenih kilometara. Za one zainteresovane recimo da se radi o vrlo bogato opremljenom primerku sa kožnim presvlakama i svim tada dostupnim opcijama, poput CD changera. Pokreće ga 2.0 benzinac sa 133 KS u kombinaciji petostepene automatike. Automobil je u ponudi na aukciji Bring-A-Trailera, a očekuje se da bi mogao da postigne cenu osetno veću od one po kojoj se prodavao kao nov. Originalna cena je bila 18.210 dolara.

 

preuzeto sa - Auto Blog

Share this post


Link to post
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.


 

 



Info

FLCS Forum koristi tzv. kolačiće (cookies), kako bi korisnicima osigurao funkcionalnost i jednostavnost korišćenja. Daljim pregledom ovog Foruma dajete svoj pristanak za korišćenje "kolačića".

×
×
  • Create New...