Jump to content
FAS Goran
Dante Bg

MINI automobili

Recommended Posts

Emisija SAT: Novi Mini Countryman

 

Ekipa emisije SAT imala je ekskluzivnu priliku da se u Londonu upozna sa drugom generacijom modela ''kantrimen''. U odnosnu na svog prethodnika novajlija je porastao, ali je zadržao prepoznatljiva Mini obeležja - okrugle farove i naglašen poklopac motora. Saznali smo i koji je motora namenjen za najsnažniju ''kuper S'' verziju, ali i kada se može očekivati prodaja na evropskom tržištu.

 

 

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Mini neće proizvoditi manje automobile

 

mini%20r%201.jpg

 

Mini model F56 u svojoj trećoj generaciji neće porasti, ali neće biti ni manjih dimenzija. Takođe, iz Minija su potvrdili da sigurno neće proizvesti manji automobil. ''Model F56 je temelj naše kompanije i teško nam je zamisliti da taj automobil postane veći ili 20 cm manji. Ako kupuju manji auto kupci očekuju i nižu cenu, a razviti takav model nije automatski i jeftinije od razvoja većeg automobila. Trenutno za takav projekat ne postoji opravdana ekonomska računica'' - rekao je Sebastian Mackensen, potpredsednik Minija. Britanci su ionako sada fokusirani na električni automobil koji će uskoro doći na tržište.

 

preuzeto sa - Auto Blog

Share this post


Link to post
Share on other sites

Električni Mini na sajmu u Frankfurtu

 

mini%20vdl%2011.jpg

 

BMW je nedavno i zvanično potvrdio da će potpuno električni Mini model početi da se pravi 2019. godine, i to i Velikoj Britaniji. Tačnije, električni pogonski sistem će s praviti u Nemačkoj (u BMW-ovim Dingolfing i Landshut fabrikama u Bavarskoj), dok će se proizvodnja automobila obavljati u britanskom Oxfordu. U međuvremenu je stigla i informacija da će električni Mini premijeru imati već sledećeg meseca na sajmu u Frankfurtu. O samom vozilu još uvek nema konkretnih detalja, sem činjenice da će to u stvari biti derivat Minija hatch.

 

preuzeto sa - Auto Blog

Share this post


Link to post
Share on other sites

Promo video: MINI John Cooper Works GP Concept

 

mini%20jc%201.jpg

 

Novi trkački koncept MINI John Cooper Works GP premijerno će biti predstavljen na predstojećem Sajmu automobila u Frankfurtu. Moderna verzija MINI-ja stvorenog za stazu, MINI JCW GP koncept isnpirisan je legendarnim trijumfom na reliju u Monte Karlu pre tačno 50 godina. Znatno širi od dosadašnjeg MINI – ja, GP koncept odiše dinamikom, a njegovi prednji i zadnji branici, bočna krila i istaknuti krovni spojler odaju utisak velike sigurnosti.

 

mini%20jc%201111.jpg

 

Upotreba lakih materijala, kao što su vlakna ugljenika, optimizuje odnos snage i težine automobila, a MINI-jev “go-kart” osećaj dobijen je zahvaljujući ravnomernoj raspodeli težine.

 

mini%20jc%20111.jpg

 

Veliki dovodi vazduha i strogo oblikovani vazdušni deflektori dominiraju na prednjoj strani, precizno sečeni dodatni elementi oblikuju glatku MINI siluetu i stavljaju u fokus njegove trkačke odlike.

 

mini%20jc%2011111.jpg

 

Unutrašnjost MINI John Cooper Works GP modela oplemenjuje par nisko postavljenih “bucket” sedišta i “čist” dizajn instrument table. Upadljivo je odsustvo klupe zadnjeg sedišta, naslona za glavu i konvencionalnih panelnih ploča vrata koje su uklonjene radi smanjivanja težine.

 

mini%20jc%20111111.jpg

 

 

preuzeto sa - Auto Blog

Share this post


Link to post
Share on other sites

MINI ima novi logo

 

mini logo

 

Automobilski brend britanskog pedigrea, koji je u vlasništvu BMW grupe, dobio je novi, pojednostavljeni logo. Novi logo predstavlja dvodimenzionalnu reinterpretaciju aktuelnog reljefnog 3D amblema, sa imenom brenda u krugu i stilizovanim krilima. Proizvođač objašnjava da novi dizajn odslikava kombinaciju tradicionalnih vrednosti ove marke i modernih stremljenja, koja podrazumevaju i uvođenje modela na struju, a već smo mogli da ga vidimo na konceptnom vozilu MINI Electric, predstavljenom u leto 2017. Kako je saopštio proizvođač, novi logo biće korišćen na svim modelima MINI-ja od marta 2018.

 

preuzeto sa - Auto Blog

Share this post


Link to post
Share on other sites

Najavljen novi Mini John Cooper Works GP

 

189068-mini jcw 1.jpg

 

Na zvaničnom Twitter profilu Minija je još krajem prošle godine potvrđeno da novi John Cooper Works GP na tržište dolazi 2020. godine. Takođe, koncept je predstavljen još 2017. godine i nagoveštava dizajn produkcijskog modela. Sada su objavljene i ove ''teaser'' slike, uz par novih detalja.

 

189069-mini jcw 11.jpg

 

Prva i druga generacija modernog Minija je ponudila JCW GP model krajem životnog ciklusa, a to se dogodilo 2006. i 2012. godine. Član BMW-ovog upravnog odbora Peter Schwarzenbauer je rekao da je novi Mini John Cooper Works GP u fazi razvoja i da će se pojaviti 2020. godine.

 

189070-mini jcw 111.jpg

 

Britanski brend u vlasništvu BMW-a je saopštio da je koncept inspirisan pobedama na reliju u Monte Karlu krajem šezdesetih godina. Pomenuti koncept ima ekstremni dizajn koji verovatno neće biti prenesen na produkcijski model u potpunosti, što je i očekivano. Novi John Cooper Works GP će dobiti 2.0 litarski četvorocilindrični motor sa 300KS, prednji pogon, modifikovano oslanjanje, jače kočnice, kao i sportski enterijer. Automobil se opisuje kao najbrži model i istoriji brenda Mini, a najavljena je ograničena serija od 3.000 primeraka.

 

preuzeto sa - Auto Blog

Share this post


Link to post
Share on other sites

Električni Swind E Classic Mini košta 90.000 evra

 

5c6693e3e5fd1_swind1.jpg.fe2f25ef60a81a4cd359de6a5e2627ef.jpg

 

Dok će Mini tek predstaviti svoj serijski električni automobil (najavljen konceptom iz 2017. godine), britanska kompanija Swind već sada nudi električni Mini, i to na bazi klasične verzije ovog legendarnog modela. Ovo je naime Swind E Classic Mini, koji je već u prodaji (po ceni od 79.000 funti / 90.030 evra), a u planu je serija od samo 100 primeraka.

 

5c6693e537bb8_swind11.jpg.8ef98ae272f58e714879b7318f9e5d93.jpg

 

U kratkoj vesti se navodi da vozilo pokreće elektromotor sa 80 kW/110KS, kao i da sa jednim punjenjem baterija od 24 kWh može da se pređe do 200 km. Swind E Classic Mini od 0 do 100 km/h stiže za 9,2 sekundi i može do maksimalnih 130 km/h.

 

5c6693e7a286c_swind1111.jpg.ac00766d4fcde173fcd078bc0cf34f4a.jpg

 

Automobil je u odnosu na standardni model sa benzinskim motorom nešto teži (+ 80 kg), ima bolji raspored mase (57/43 napred nazad), a budući da nema rezevoar za gorivo veći je i prtljažnik (sada 200 litara).

 

5c6693e661203_swind111.jpg.c4bb5a8ac3515352f4b39326dbab1855.jpg

 

Izmene su inače pretrpeli i oslanjanje i kočioni sistem, dok su za unutrašnjost predviđeni USB portovi, kožna sedišta sa grejanjem, grejanje za vetrobran, opcioni infotainment sistem i navigacija. Kupci između ostalog mogu da dobiju i meki pomični krov kao i široku paletu boja, a garancija na vozilo iznosi jednu godinu (bez ograničenja kilometraže).

Share this post


Link to post
Share on other sites

Uskoro stiže Mini John Cooper Works GP

 

mini jcw gp.jpg

 

Najnovije izdanje modela Mini John Cooper Works GP će sa sobom doneti motor koji će raspolagati s više od 300 konjskih snaga. U Miniju intenzivno testiraju najnovije izdanje svog najsnažnijeg modela do sada. Iza poznatog naziva John Cooper Works GP ovaj put se krije automobil koji će se proizvoditi u ograničenoj seriji (3.000 primeraka), a sa sobom će doneti dvolitarski četvorocilindarski turbo benzinski motor s više od 300KS, što jasno stavlja do znanja da će Mini JCW GP biti novi suvereni vođa ''divljeg čopora'' u kategoriji sportskih automobila B segmenta.

 

Na fotografijama jednog od test prototipa i pored kamuflažne folije mogu da se vide naglašeno prošireni blatobrani i veliki zadnji spojler, a značajno drugačije je dizajniran i prednji branik. Mini JCW GP će i ovaj put biti dvosed, jer će zadnja sedišta svoje mesto ustupiti cevima sigurnosnog kaveza. Ispod blatobrana će biti sasvim dovoljno mesta za točkove velikog prečnika ispod kojih će biti adekvatne kočnice koje će uspešno izlaziti na kraj sa potencijalom BMW-ovog dvolitarskog turbo benzinskog motora koji će, verovatno, biti kombinovan s automatskim 8-stepenim menjačem. Mini JCW GP bi premijerno trebalo da bude predstavljen pre kraja godine. Prvi primerci se u prodajnim salonima očekuju početkom naredne godine, a u Renault Sportu nakon svega možda i pomisle da su pogrešili kada su otkazali mogućnost proizvodnje konceptnog modela Clio RS16 sa ručnim menjačem i dvolitarskim turbo benzinskim motorom iz Megana RS275 Trophy-R.

 

preuzeto sa - Auto Blog

Share this post


Link to post
Share on other sites

Mini slavi 60. rođendan karavanom koji prolazi i kroz Srbiju

 

5d3868489796c_minikaravan11.jpg.c1062a495e84cac0cdbca7af29803894.jpg

 

Kako prenosi Auto magazin, tradicionalni internacionalni susret ljubitelja Minija ove godine će biti posvećen proslavi šezdesetogodišnjice modela koji je obeležio jednu epohu i istoriju automobila. Karavan Minija će krenuti iz Atine i završiće se u Velikoj Britaniji, kao svojevrstan omaž konstruktoru, Aleku Isigonisu. Isigonis ima grčke, britanske i nemačke korene, što je bio povod za određivanje rute. Početak avanture će biti za dva dana, 25 jula, a karavn će stići u Bristol 8. avgusta. Usput će proći i kroz Srbiju, sa zaustavljanjem u Sofiji, Beogradu, Budimpešti, Beču, Bratislavi, Pragu, Drezdenu, Roterdamu i Oksfordu. Usput će se organizovati druženje ne samo sa lokalnim Mini klubovima, već i sa obožavaocima drugih brendova, među kojima je i Trabant klub u Lajpcigu.

 

5d386847c1867_minikaravan1.jpg.07fcc8e80e17da2cb97a562ba6e483ed.jpg

 

Internacionalni Mini skup se održava tradicionalno već četiri decenije, obeležavajući istoriju klasičnog Minija koji je nastao 1959. godine. Ovogodišnji skup će se završiti velikom rođendanskom žurkom u nedelju, 11. avgusta. Inače, ovaj događaj podržalo je i Mini Classic odeljenje BMW-a, koje će učestvovati sa dva klasika – Minijem kabrio i prvom generacijom Minija Cooper (od kako ga je preuzeo BMW). Biće više nego prepoznatljivi zbog specifične boje, tačnije umetničkog dela čiji je autor ilični umetnik koji se potpisuje kao Cheba. Ovim automobilima će se pridružiti i plug-in hibrid Mini Countryman Cooper SE.

 


preuzeto sa - Auto Blog

Share this post


Link to post
Share on other sites

Za električni Mini Cooper SE već 45.000 narudžbina

 

5d530e3f6dce9_minise111.jpg.52107bddb6c2ce65c18061928b8f5fff.jpg

 

Mini je potpuno električni model Cooper SE predstavio 9. jula i odmah je privukao veliku pažnju evropskih kupaca. Britanci su naim esaopštili da su u Evropi do sada već primili više od 45.000 narudžbina, iako automobil još nije ni ušao u serijsku proizvodnju. Proizvodnja počinje 1. novembra, u Oxford fabrici u Engleskoj, dok njegova cena u Velikoj Britaniji (sa uračunatim subvencijama) iznosi 24.400 funti. Cooper SE je u odnosu na standardni model između ostalog dobio i posebne točkove, žute detalje i novu masku, a bazira se na UKL1 platformi sa prednjim pogonom.

 

5d530e6fa368c_minise1111111.jpg.784069ee012ab8fdbfb82aebf336fb35.jpg

 

Za pogon se brine elektromotor smešten napred (ima 135 kW/184KS i 270 Nm), dok sa jednim punjenjem litijum-jonskih baterija od 32.6 kWh (80 posto kapaciteta može da se napuni za 35 minuta na 50 kW punjaču) ima autonomiju do 270 km po novim WLTP normama. Ubrzanje od 0 do 100 km/h traje 7,3 sekundi, dok je najveća brzina el. ograničena na 150 km/h. Treba napomenuti da je prtljažnik zapremine 211 litara (731 litar sa oborenim zadnjim sedištima), kao i da su točkovi od 16 ili 17 inča.

 

5d530e9d55e3c_minise11111111.jpg.226b85ba062eb842fa410346ed2c03ea.jpg

 

Sem toga, električni Cooper SE je za 18 mm viši od regularnog modela (zbog dodatnog klirensa potrebnog zbog baterije ugrađene u pod), a takođe je i 145 kg teži u poređenju sa trovratnim standardnim modelom Cooper S sa Steptronic mjenjačem. Cooper SE u standardnoj opremi između ostalog ima i LED svetla, dvozonski automatski klima uređaj i 6.5-inčni infotainment ekran s navigacijom. Kao opcija će se nuditi i 8.8-inčni ekran osetljiv na dodir, kožna sedišta, kao i širok izbor elemenata za personalizaciju.

 

preuzeto sa - Auto Blog

Edited by Irena HGT

Share this post


Link to post
Share on other sites

MINI JCW na trkačkoj stazi

 

5d97b54ba613d_MININavak(6).jpg.f386515b8db3bb4f34f1182ae347fd61.jpg

 

U okviru događaja koji je kompanija Delta Motors organizovala na stazi Navak najveći ljubitelji MINI brenda imali su prilike da uživaju u vožnji do sada najsnažnijih serijskih MINI automobila. Svi John Cooper Works modeli - MINI Hatch, MINI Clubman i MINI Countryman su brzim prolascima kroz krivine idelanom putanjom, svojim savršenim ležanjem u krivini i besprekornim John Cooper Works kočnicama, istakli sve čari maksimalnog “GO-CART” osećaja (MAXIMUM GO-CART FEELING) koji MINI vozila pružaju.

 

5d97b57d72996_MININavak(5).jpg.f69d5d118236c0566cd78ddd2142009a.jpg

 

Novi unapređeni dvolitarski turbo agregati sa 4 cilindra kod MINI Clubman i Countryman modela u paru sa revidiranim osmostepenim automatskim menjačem isporučuju 306 KS. Oba modela poseduju MINI All4 pogon na sva četiri točka, kao i specifično dizajniranu i dodatno ojačanu šasiju. Tu je i poseban sistem hlađenja koji je proizvod iskustva na trkačkim stazama kao i novi izduvni sistem sa zadivljujućim John Cooper Works zvukom. Clubman sada od 0 do 100 km/h ubrzava za 4,9 sekundi, a Countryman za 5,1 sekundu. 

 

5d97b5aaea229_MININavak(2).jpg.4129d53e7181d2fc0bf7fa001f6bb9b0.jpg

 

Legenda u svetu trkačkih staza - Džon Kuper 1961. godine otkrio je potencijal MINI Classic modela. Iako nije bio najveći, najbrži ili najsnažniji, na stazi je ovaj izvanredni auto dominirao protivnicima svojom pokretnošću, lakoćom rukovanja i inovativnom dizajnu motora i točkova. MINI modeli su obeležili trkačke staze tokom šezdesetih godina pobedivši na skoro svakom međunarodnom takmičenju i odnevši istorijske pobede u Monte Karlu 1964, 1965, 1966. i 1967. godine. Clubman sada od 0 do 100 km/h ubrzava za 4,9 sekundi, a Countryman za 5,1 sekundu.

 

preuzeto sa - Auto Blog

Share this post


Link to post
Share on other sites

vrelegume.jpg VreleGume video: Test Mini Cooper SE

 

Ko kaže da električni automobili treba da budu pitomih performansi ili sa dizajnom kao da su ispali iz japanskih stripova?

Evo nečega za izlazak na crtu pred semaforima:

 

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

emisijasat.jpg EmisijaSAT video: Test Mini Cooper SE

 

Mini Cooper S - svakome ko poznaje automobile ovo ime govori da je reč o malom, oštrom, prgavom automobilu sa fantastičnom zvukom kada stisnete gas. Međutim, ovaj Mini Cooper S ima sve to - osim zvuka. Zašto? Zato što je ovo Mini Cooper SE - prvi serijski MINI sa potpuno električnim pogonom. Vozili smo ga na stazi gde je postavljen i brzi električni punjač:

 

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

testos.jpg Testosteeron video: Test 2020. Mini Cooper S

 

Ova generacija je tu od 2014. godine, restajling je bio 2018. godine. Na testu je verzija JCW sa 2.0 turbo-benzincem sa 192 KS:

 

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

topspeedvideo.jpg TopSpeed video: Test Mini Cooper S

 

Restilizovani Cooper S sa novim automatskim menjačem unapredio je voznu dinamiku.

Motor je 2.0 turbo-benzinski sa 192 KS pri 5.000-6.000 obrtaja, 280 Nm. Transmisija automatska sedmostepena, pogon na prednje točkove. Napred su ventilisani diskovi, nazad puni diskovi.

Do ''stotke'' za 6.7 sekundi, maksimum na 235 km/h. Cena auta kao na testu je 25.990 evra.
▲ zabava u vožnji, atraktivna pojava, kvalitetan enterijer, imidž.
▼ tvrdo oslanjanje, malo prostora nazad, mali prtljažnik.

 

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Mini - istorija kultnog automobila na jednom mestu

 

Mini - istorija kultnog automobila na jednom mestu

 

U februaru 1952. godine Britanska korporacija automobila (BMC) nastala je spajanjem Austin Motor kompanije i Nuffield Organizacije (Morris). Sedište se nalazilo u Longbridge-u, a 1956. Započeo je razvoj klasičnog Minija.

Usred Suecke krize, u novembru 1956. godine, automobilski inženjer i dizajner Alek Isigonis dobija zadatak od predsednika BMC kompanije, g. Leonard Lord-a, da dizajnira mali automobil sa pogonom iz postojeće proizvodne serije koja već postoji - motorom serije A. BMC je izdao sledeće smernice: mnogo prostora unutra sa minimalnim dimenzijama spolja, sedišta za četiri putnika, besprekorne vozne karakteristike, vrhunska ekonomičnost u potrošnji goriva i veoma povoljna cena.

Devet meseci kasnije nakon probne vožnje prototipa KSC9003Leonard Lord odobrio je konstrukciju Minija (naziv projekta: ADO15) kojeg je pokretao motor od 850 ccm. Automobil je nazvan „Orange Box“ zbog svoje boje.

1959. Predstavljanje klasičnog Minija.

 

mini_2.jpg

 

Samo dve godine i devet meseci nakon što je Isigonis dobio zadatak za razvoj malog automobila, 26. avgusta 1959. godine, Mini je javno predstavljen.

 

mini_3.jpg

 

Od samog početka, javnost je mogla da se divi dvoma novim modelima: Morris Mini-Minor i Austin Sedam. Ova dvostruka premijera dva skoro identična četvoroseda je, naravno, bila pripisana širokom asortimanu marki koje je nudio BMC na tržištu, ali je takođe bila vrlo simbolične prirode.

Morris Mini-Minor i Austin Sedam, koji su se razlikovali isključivo po rešetki hladnjaka, kapama točkova i boji karoserije, obojica su pokretani četvorocilindričnim motorom postavljenim poprečno u prednjem delu, i isporučivali su maksimalnu snagu od 34 ks sa svojh 848 kubnih centimetara. Performanse oba modela su bile identične, kao i kapacitet prtljažnika od 195 litara koji se nalazio u zadnjem delu vozila. Svi su bili oduševljeni izdašnim raspoloživim prostorom, efikasnim, ali snažnim motorima, dobrom stabilnošću na putu i udobnim ogibljenjem koje je ovaj novi kompaktni automobil nudio.

Dužine svega 3,05 metara, prodavan je po maloprodajnoj ceni od 496 GBP - Mini je bio jednostavno savršen za mala parking mesta, ali i male budžete.

 

mini_4.jpg

 

1959. Prvi pokušaji trka i reli vožnji.

Od samog početka smatrano je da klasični Mini ima sjajan trkački i reli potencijal. Nekoliko nedelja nakon njegovog predstavljanja, Daniel Richmond, inženjer koji je vodio „Downton Engineering Works“, stvorio je Downton verziju modela Austin Sedam. Ovaj eksperiment, kao i rani pokušaji predstavljanja klasičnog Minija, prikazali su njegov potencijal da bude vrhunski takmičarski automobil.

Ubrzo, Mini je korišćen i u klupskim disciplinama i kružnim trkama. Prvi veliki uspeh dogodio se 1961. godine, kada je John Whitmore iz tima Don Moore odneo pobedu na Britanskom „Saloon Car“ šampionatu (danas poznatiim kao „British Touring Car Championship“) u Austin Sedam modelu sa 850 ccm.

 

1960. Predstavljen je Mini Van.

U januaru 1960. godine, prva varijanta klasičnog Minija ulazi u proizvodnju kao dostavni kombi, a javnosti je predstavljen u junu 1960. godine. Kombi se takođe prodavao pod brendovima Austin i Morris. Modeli su nazvani Austin Seven Van i Morris Mini-Van.

 

1960. Prvi Mini Estate (karavan) automobili.

Polazeći od konstrukcije kombija sa zatvorenim bočnim panelima, BMC je predstavio verziju Mini-ja sa staklenim prozorima okolo, kao i dvoja zadnjih vrata. Austin Seven Countryman i Morris Mini-Traveller plasirani su pod markama Austin i Morris sa potpuno istim tehničkim karakteristikama i predstavljeni u septembru 1960. godine.

 

1961. Lansiranje Mini Pick-up modela.

 

mini_5.JPG

 

Prvi Mini Pick-up lansiran je na tržište kao dodatno dostavno vozilo uporedo sa Mini Van-om u januaru 1961. godine. Poput modela Saloon, Van i Estate, Pick-up se takođe prodavao pod robnim markama Austin i Morris, kao Austin Seven Pick-up i Morris Mini Pick-up.

 

1961. Početak Mini Cooper modela.

Vrlo posebna varijanta Mini modela, više od bilo koje druge predodređena da stvori legendu o klasičnom Miniju pojavila se u septembru 1961. godine: Mini-Cooper (naziv projekta: ADO 50). Automobil je na tržište plasirao BMC, kao Austin Seven Cooper i Morris Mini-Cooper.

John Cooper, poznati inženjer i proizvođač sportskih automobila koji je bio blizak prijatelj Aleka Isigonisa, prepoznao je sportski potencijal ovog malog automobila već od samog starta, kada su se na stazi pojavili prvi prototipi. Dobio je podršku top menadžmenta BMC-a da razvije malu seriju od 1.000 jedinica Mini Cooper-a sa agregatom pojačanim na 1000 ccm i maksimalnom snagom od 55 KS. Vrlo brzo, Mini-Cooper je postao automobil koji je trebalo imati.

 

1961. Mini na relijima i trkama.

Dok su Stuart Turner i Odeljenje za takmičenja u BMC-u bili zaduženi za reli takmičenja novog Mini Coopera, John Cooper i njegov tim podjednako su uspešno upravljali učestvovanjem na kružnim trkama.

Godine 1954. formirano je Odeljenje za takmičenja u Abingdonu, čiji je zadatak i bile i trke i reli trke. Međutim, zbog tragičnih nesreća u kojima su učestvovali MG i Austin-Healeys na trkama u Le Mans i Tourist Trophy-u 1955. godine, i lošeg publiciteta BMC-ovih automobila povezanih sa tim tragedijama, dogovoreno je da se Abingdon koncentriše na relije.

Trkačke aktivnosti su stoga bile usmerene na privatne timove koji je trebalo  da učestvuju u ime BMC-a, i uz njihovu finansijsku podršku, ali pod svojim imenom. Među privatne timove je finansijski podržao BMC spadaju Cooper Car Company, Team Broadspeed, Tyrell Racing Organisation i British Vita tim.

 

1961. Wolseley Hornet i Riley Elf.

Oktobra 1961. godine, još dva Minija „ugledali su su svetlost dana“: Volselei Hornet i Rilei Elf. Dakle, sada su još dva BMC brenda uspela da iskoriste koncept klasičnog Minija, oba modela ponosno su nosila svoj poseban izgled kroz svoje „veličanstvene“ rešetke hladnjaka, prošireni prtljažni prostor i  krila sa zadnje strane.

 

1962. Mini-Cooper odnosi prve uspehe na trkama i relijima.

Verzija Mini-Cooper od 997 ccm stigla je u januaru 1962. godine bazirana na Austin/Morris Mini-Cooper-u. Motor od 70 KS doneo je značajno povećanje snage i učinio ga dostojnim kandidatom za uspehe na reliju.

Mini-Cooper je sada redovno bio među deset najboljih i odnosio nagrade prve klase. Prvu veliku međunarodnu pobedu za Mini-Cooper postigli su Pat Moss i Ann Visdom na Tulip reliju 1962. godine. BMC je počeo da bude prepoznatljiv u svetu relija, gde su mnogo veći automobili obično „postavljali tempo“.

Pored toga, Mini-Cooper je bio uspešan i u kružnim trkama. Godine 1962. John Love iz ekipe Cooper Car kompanije osvojio je "Britansko Saloon prvenstvio" u Mini Cooper modelu.

 

1962. "Austin Sedam" preimenovan je u "Austin Mini".

Odeljenje za informisanje BMC-a najavilo je da će svi  „Austin Seven“ modeli biti preimenovani u „Austin Mini“.

 

1963. Lansiranje Mini-Cooper S.

Ohrabreni uspehom Austin/Morris Cooper, još snažniji model lansiran je kao alternativa u martu 1963. godine: Mini-Cooper S.  BMC ga je reklamirao pod brendom Austin Mini-Cooper S i Morris Mini- Cooper S.

Mini-Cooper S je razvijen uglavnom da bi učestvovao na takmičenjima. Podsticaj za razvoj još snažnijeg automobila opet je došao od John Cooper-a. Motor je imao kapacitet 1100 ccm,  70 KS i razvio ga je John Cooper za upotrebu u Formuli Junior.

Četiri meseca kasnije stigao je Austin/Morris Mini-Cooper S reli verzija sa 1071 ccm i procenjenih 92 KS, unapređenim kočnicama i naprednom servo asistencijom. Prvim ulaskom u Alpski reli juna 1963. pobedili su Rauno Aaltonen i Toni Ambrose, dobivši titulu vozača Coupe des Alpes. Impresivan početak sjajne kratke karijere Mini Cooper S.

 

1964. Ukupna pobeda na reliju u Monte Karlu 1964.

Pobedu na Monte Karlu reliju 1964. godine odneli su Paddy Hopkirk i Henry Liddon. Uz to, Mini je odneo pobedu u klasi, zajedno sa nagradom proizvođača sa  Timo Makinen-om, sa Paul Vanson-om četvrto mesto, a partnerstvo Rauno Aaltonen i Toni Ambrose-a završio je na sedmom mestu. Pobednički automobil sa reli brojem 37 i registarskim brojem 33 EJB postao je slavan po povratku u Veliku Britaniju.

 

mini_6.jpg

 

1964. Predstavljanje još dva Mini-Cooper S modela.

Mini-Cooper S modelu od 1071 ccm pridružila su se još dva Mini-Cooper S modela: jedan kapaciteta 970 ccm i novi top model sa 1275 ccm. Razlog za uvođenje ova dva nova modela bio je održavanje automobila konkurentnim na automobilskim trkama gde je klasa od 1000 ccm bila važna, kada je reč o međunarodnoj sceni, kao i relijima, na kojima bi se koristili mali automobii od 1300 ccm.

Mini-Cooperi su dominirali, ne samo na relijima, već i na kružnim trkama, klupskim događajima, pa čak i u autokrosu.

 

1964. Lansiran je Mini Moke.

 

mini_7.JPG

 

U avgustu 1964. godine BMC je predstavio još jednu verziju klasičnog Minija, prvobitno zamišljenog za vojnu upotrebu: Austin/Morris Mini Moke, otvoreni četvorosed, koji je bilo predviđeno da ostane u ponudi četiri godine.

„Kućište“ ovog jedinstvenog automobila napravljeno je u praktične svrhe, pod sa širokim bočnim pragovima u obliku kutije, prostor za motor i vetrobran. U slučaju padavina, sklopivi mekani krov nazvan „ragtop“ bar je pokušavao da obezbedi nekakvu zaštitu.

Koristeći pogonski sklop i tehničke karakteristike „običnog“ Minija, Mini Moke je postigao istinski uspeh naročito u Australiji i delovima Sjedinjenih Država obasjanih suncem.

 

1964. Uvođenje hidrolastičnog vešanja za klasični Mini.

Od septembra 1964. svi Mini modeli, uključujući Mini-Cooper, bili su opremljeni hidrolastičnim vešanjem, izumom Aleka Moultona. Hidrolastično ogibljenje već je imalo dobre rezultate u modelu Morris 1100 u kome se koristilo od avgusta 1962. godine. Hidrolastično ogibljenje podrazumevalo je da su amortizeri na prednjim i zadnjim točkovima povezani hidrauličnim sistemom koji je usklađivao reakcije prednjeg i zadnjeg dela.

Godine 1969. većina Minija se okrenula konstrukciji oslanjanja sa gumenim konusom, što je verovatno bilo više iz razloga troškova nego bilo kog faktora koji se odnosi na samu vožnju.

 

1965. Ukupna pobeda na reliju u Monte Karlu 1965.

 

mini_8.jpg

 

Na reliju u Monte Karlu 1965. godine, Timo Makinen i njegov suvozač Paul Easter osigurali su da klasični Mini zadrži svoju titulu. Pomagala im je reli verzija serijskog modela 1275, ali presudne su bile i njihove skandinavske vozačke sposobnosti. Makinen je bio jedini vozač koji je ostao bez kaznenih bodova na celom reliju, uprkos činjenici da je reli u Monte Karlu 1965. godine bio jedan od najtežih u istoriji događaja. Ogromne količine snega i leda prouzrokovale su veoma otežano kretanje, ali to nije zaustavilo organizatore koji su u program uključili i drugu noćnu trku kroz Pomorske Alpe. Makinen i njegov Mini-Cooper S su izgledali neosetljivi na pogoršanje uslova. Finac je osvojio pet od šest specijalnih etapa na završnom delu relija i završio je događaj sa značajnom razlkom ispred drugoplasiranog automobila.

 

1965. Opcioni četvorostepeni automatski menjač.

Lansiran je četvorostepeni automatski menjač kao dodatak za klasični Mini.

 

1965. Mini Innocenti.

 

mini_9.jpg

 

Od oktobra 1965, Innocenti je počeo da gradi Mini po licenci u Milanu, u početku isključivo za italijansko tržište.

Kada je 1972. umro Ferdinand Innocenti, britanski Leyland preuzeo je ovu uspešnu kompaniju i nastavio da je vodi pod imenom Leyland Innocenti SpA. Ukupno oko 450.000 klasičnih Innocenti Minija proizvedeno je između 1965. i 1976.

 

1966. Diskvalifikacija sa relija Monte Karlo 1966.

Najimpresivniji i najdramatičniji reli u Monte Karlu za Mini Cooper S bio je 1966. godine. Makinen, Aaltonen i Hopkirk su dominirali događajem od samog starta, i upravo su ovim redosledom i završili na prve tri pozicije u samom finišu. Javno oduševljenje quicksilver klasičnim Minijem izgledalo je bezgranično - isto tako bilo je razočaranje kada su francuski komesar za trke otkrili svoju odluku da diskvalifikuju trio zbog svetala koja navodno nisu u skladu sa zvaničnim propisima. To je takođe bio razlog da se četvrtoplasirani Lotus Cortina ukloni iz klasifikacije, što je značilo da je finski vozač Citroena, Pauli Toivonen, proglašen za pobednika.

Diskvalifikacija iz 1966. sprečila je Mini Cooper da postigne tri istorijske pobede zaredom na reliju u Monte Karlu, ali BMC je stekao sav publicitet koji mu je bio potreban da se Mini Cooper S postane legenda o automobilskoj vožnji.

 

1966. Stvoren je BMH.

British Motor Holdings (BMH) stvoren je spajanjem BMC sa kompanijom Pressed Steel 1965. i Jaguar Cars (uključujući Daimler, Coventry-Climax, Guy i Meadows) 1966. godine.

 

1967. Ukupna pobeda na Monte Karlo Reliju

U zimu 1967. godine Hopkirk, Makinen i Aaltonen su se postrojili zajedno sa još dva BMC tima zaduženih za reli u Monte Karlu. Ovoga puta ni pravila ni ostali automobili nisu mogli da stoje između Mini Cooper S i pobede. Rauno Aaltonen-u pridružio se Henry Liddon, suvozač Paddi Hopkirk-a iz uspešnog relija Monte Karla iz 1964. godine, za njegov poslednji napad na trku. Finsko-britanski tim krenuo je pravo u brzinu. Aaltonen je Minija vodio ka neospornoj pobedi sa 12 sekundi prednosti.

 

1967. Predstavljanje nove Mini serije Mk II.

Na sajmu automobila u Londonu u oktobru 1967. godine predstavljena je nova Mini serija Mk II.

Do 1967. godine došlo je vreme za temeljno ažuriranje klasičnog Minija sa poboljšanjima posebno u spoljnom izgledu. Mini je sada imao upečatljivu rešetku, veće zadnje staklo i veća zadnja svetla. Male promene su takođe izvršene i u unutrašnjosti, kao što je restilizovani volan i poboljšana sedišta. Pored toga, automobil je dobio snažniji motor sa 38 KS iz veće zapremine  - 998 ccm.

 

1967. „Morris Mini-Minor“ je zamenjen nazivom „Morris Mini“.

Oznaka „Morris Mini-Minor“ zamenjena je sa „Morris Mini“ predstavljanjem serije Mk II u oktobru 1967. godine.

 

1968. Kreiran je BLMC.

British Motor Holdings Ltd (BMH) - sam nastao spajanjem BMC-a i Jaguara - i Leyland Motor Korporacije, koja od 1967. godine uključuje marke Rover i Standard Triumph, spaja se u Britanski Leiland Motor Corporation (BLMC). Nova kompanija upisana je u registar preduzeća 14. maja 1968. Donald Stokes postao je predsedavajući i generalni direktor.

 

1968. Proizvodnja Minija prebačena je iz Okforda u Longbridge.

 

mini_11.jpg

 

Proizvodnja klasičnog Minija je iz fabrike u Okfordu u celosti je premeštena u Longbridge. Od 1959. godine Mini Saloon modeli su se proizvodili isključivo u Cowley-u (Okford), u početku s motorom od 850 ccm, a od 1967. u proizvodnju su ušli i modeli od 850 ccm i 1000 ccm. Od 1959. do 1961. godine, ovi automobili su bili samo Mini Morris, ali su i Austin verzije proizvedene nakon toga. U periodu od 1959. do 1968. godine u Cowley fabrici je proizvedeno ukupno 602.817 Minija.

 

1969. Alek Isigonis imenovan je za viteza.

Kao priznanje za pronalazak klasičnog Minija, kraljica Elizabeta II, na ceremoniji u Bakingemskoj palati, proglasila je Aleka Isigonisa za viteza 22. jula 1969. godine.

 

1969. Rođenje Mini brenda.

Oktobra 1969. predstavljen je Mini Mk III. Nova generacija je dobila naziv ADO20. Austin i Morris su u potpunosti napušteni kao nazivi brenda, a Mini se od tada prodaje kao zaseban brend.

Brojni detalji su se promenili uvođenjem Mini Mk III. Prednji klizni prozori, tipični za klasični Mini, zamenjeni su staklima sa spuštanjem, na svim modelima, spoljašnje šarke su zamenjene unutrašnjim, a poseban „Mini“ znak sada je ponosno stajao na poklopcu prostora za motor .

 

1969. Prezentacija modela Mini Clubman i Mini 1275 GT.

 

mini_12.JPG

 

mini_13.JPG

 

Uvođenjem Mini Mk III, British Leyland predstavio je tri nova Mini modela paralelno sa konvencionalnim Mini (850, 1000 i Cooper S limuzinama) u oktobru 1969. godine: Mini Clubman, koji se isporučuje kao Saloon i Estate (koje će zameniti Countriman i Traveller modeli), i Mini 1275 GT (koji će zameniti Mini-Cooper Mk II). Mini Clubman se asortimanu pridružio kao nešto veći model sa malo drugačijim prednjim krajem u odnosu na klasični Mini.

 

1970. Klasični Mini odnosi pobede na trkama i relijima.

Aktivnosti moto sporta trkačkog odeljenja BLMC-a u Abingdonu zatvorene su krajem 1970. godine.

U svojoj radnoj karijeri, Mini Cooper S je postigao sjajne uspehe i pobedio u 25 reli takmičenja plus osvojio brojne nagrade klase i proizvođača. Mini je uvek bio jedan od predvodnika na bilo kom reliju u kojem se takmičio, a pobedio je na 14 najboljih međunarodnih reli takmičenja, osvajajući najprestižnije nagrade, poput na reliju u Monte Karlu (1964, 1965, 1967) i evropskog prvenstva u reliju (1965). U pogledu kružnih trka, Mini-Cooper (S) je proslavio velike uspehe. Mini je pobeđivao u svojoj klasi, a ponekad i na šampionatima bilo državnim (1962, 1969) ili evropskim (1964, 1968) od 1962. do 1969. u klasama od 1000 ccm ili 1300 ccm, a ponekad i oba.

 

1971. Mini-Cooper se povlači iz proizvodnje.

Juna 1971, proizvodnja Mini Cooper S privedena je kraju. Desetogodišnji ugovor o saradnji sa Johnom Cooper-om predviđeno je da traje do 1971. godine i nije bilo planova da se produži nakon tog datuma. Zaista sportski model poput Mini-Cooper S nije se uklapao u planove upravnog menadžmenta o proizvodnji modela i zato nije bilo budućnosti za njega. Nakon deset godina proizvodnje, proizvedeno je više od 100.000 Mini Cooper (S) i oni su postigli neke od najistaknutijih uspeha Britanije u svetu međunarodnog moto sporta.

 

1971. Najuspešnija godina proizvodnje klasičnog Minija.

Ovo je bila najuspešnija godina u istoriji proizvodnje klasičnog Minija do sada sa 318.475 proizvedenih jedinica.

 

1975. kreiran je BL.

BLMC je nacionalizovan pod kompanijom British Leyland (BL). Britanska vlada držala je 99,8% akcija. BMC je „rebrendiran“ u Austin Morris diviziju. Kompanija je 1986. godine preimenovana u Rover Group Plc.

 

1976. Prvo od brojnih specijalnih izdanja.

Tržištu je predstavljeno prvo od brojnih specijalnih verzija klasičnog Minija: „Mini Limited Edition 1000“ ili „Limitirano izdanje sa prugastim Mini sedištem Mini 1000“, kako je u saopštenju za štampu iz Leyland-a naznačeno, sa narandžastim prugama na sedištima. Mini je spolja bio prepoznatljiv po zeleno-beloj farbi sa zlatnim trimovima i hromiranim retrovizorima.

Tokom godina, posebna izdanja su bila različita - od sportskih do trendi, od uglednih do svežih. Odabrani modeli: „1100 Special“ (Belgija 1977), „Mini 1100 Special“ (1979), „Mini Sprite“ (1983), „Mini 25“ (1984), „Mini Ritz“ (1985), „Mini designer“ ( 1988), „Mini 30“ (1989), „Paul Smith“ (1998), „Mini Cooper S Touring“ (1999), „Mini Cooper S Sport 5“ (1999) i „Mini Cooper S Works“ (1999).

 

1978-1979 Longman je pobedio na BTCC 1978. i 1979.

BL and Patrick Motorsport je britanskom trkačkom vozaču Richardu Longmanu pružio finansijsku podršku da prilagodi Mini 1275 GT za moto trke. Takmičio se u njemu na britanskom prvenstvu BSCC (British Saloon Car Championship - BSCC) 1978. i 1979. godine. Longman je odneo ukupno jedanaest pobeda u klasi i obezbedio ukupnu pobedu na BSCC-u 1978. Sledeće godine Longman je ostvario deset pobeda u klasi i to mu je donelo ukupnu pobedu u BSCC-u drugu godinu za redom.

 

1980-1983 Pojednostavljen raspon Mini modela.

Između 1980. i 1983. godine raspon modela je na odgovarajući način pojednostavljen, modeli Clubman, Estate, Van i Pick-up napustili su proizvodnju.

Te je „jedini“ preostali automobil bio klasični Mini sa 1000 ccm snage koji sada isporučuje 40 KS. A kupci, jednostavno iz ljubavi prema ovom automobilu, godinama su ostali verni malom, klasičnom Miniju koji je sišao sa proizvodne linije fabrike Longbridge 1986. godine.

 

1984. Uvedene su felne od  12 inča.

Oktobra 1984. godine svi su Miniji bili opremljeni 12-inčnim felnama, produženim spojlerima i kočnicama na prednjoj osovini.

 

1985. Mini Cooper Tuning Kit.

John Cooper je dobio službeno odobrenje Tuning kompleta za Mini sa 998cc, koji se onda mogao pretvoriti u „Mini Cooper“.

 

1986. Proizveden je pet milioniti MINI.

Dana 19. februara 1986. godine, petmilioniti Mini sišao je sa proizvodne trake u Longbridgeu. Time je Mini postao najprodavaniji britanski automobil na svetu.

 

1986. Nastanak Rover Grupe.

BL je preimenovan u Rover Group Plc 1986. godine. Graham Dai je postao novi šef grupe.

 

1986. Mini Mayfair je opremljen motorom od 1400 ccm.

Mini Mayfair bio je opremljen motorom zapremine 1400 ccm, a ugrađivala ga je firma Sussex Performance Engineering. Mini Mayfair SX koštao je 5.862 funti plus 185 funti za Minilite felne. Pre zatvaranja kompanije proizvedeno je 35 jedinica. Testni automobil sa registracionim brojem D951 VRP dostigao je 0-60 mph za 8,5 sekundi i maksimalnu brzinu od 104,5 mph.

 

1988. Kompanije British Aerospace je preuzela Rover Grupu.

 

1989. Počinje E.R.A Mini Turbo.

E.R.A. Mini Turbo je napravljen od strane kompanije E.R.A. Specialist Cars Limited iz Dunstable-a, Bedfordshire, i bio je opremljen Rover Metro Turbo motorom, zapremine 1275 ccm. Da bi se prilagodio visoko volumenskom Metro motoru, prednji podokvir je morao biti potpuno redizajniran. E.R.A. Mini Turbo ostvarivao je snagu od 94 KS i maksimalnu brzinu od oko 190 km/h. Zajedno sa šasijom od 13 inča, lukovima koji se nadvijaju nad točkovima i visokokvalitetnom unutrašnjom opremom bili su u skladu sa duhom 1980-ih.

 

1989. Pokrenuto specijalno izdanje Mini Cooper.

John Cooper je otišao u Rover sa predlogom za novi Mini Cooper od 1275 ccm i postigao dogovor o pokretanju posebnog limitiranog izdanja Mini Cooper-a u julu 1990. godine. Limitirano izdanje od 1650 proizvedenih jedinica dolazilo je sa belim trakama, oznakama „John Cooper“ i luksuznim trimovima. Od maja 1989. godine, pre predstavljanja novog Mini Cooper-a, John Cooper Performance Conversion Kit za Mini bio je dostupan u prodavnicama kompanije Rover.

 

1990. Predstavljanje novog Mini Cooper-a.

Mini Cooper postao je redovan proizvodni model od septembra 1990. godine, bez belih traka na haubi, mekog krova, oznaka i lampica.

Proizvodnja Minija sa 1000 ccm se završila 1992. zbog rastućih zahteva u pogledu upravljanja emisijama štetnih gasova. Tako su od sada svi modeli dolazili sa 1275 ccm i ubrizgavanjem goriva.

 

1991. MINI Cooper "S" komplet za konverziju.

John Cooper je razvio Kit za konverziju, koji je odobrio Rover, kako bi se napravio Mini Cooper „S“, bio je dostupan od marta 1991. godine.

 

1992. "Si" John Cooper Performance Kit.

„Si“ John Cooper Performance Kit iz John Cooper garaža revidiran je tako da odgovara motoru sa ubrizgavanjem goriva. Ovo je postalo poznato kao Mini Cooper Si.

 

1993. Lansiranje Mini kabrioleta.

Još jedna nova varijanta klasičnog Minija pojavila se 1991. godine kao najnoviji model u liniji. Ovo je zaista jedini Mini koji ne potiče iz Britanije, nego iz Nemačke: Poput nekih tjunera pre njega, namenski Mini diler u nemačkoj regiji Baden isekao je krov sa klasičnog Minija, pretvorivši automobil u izuzetno atraktivan kabriolet. Suprotno ranijim pokušajima, kvalitet je bio toliko dobar ovoga puta, da je Rover Grupa, sada odgovorna za klasični Mini, odlučila da kupi alate i proizvodnu opremu za Mini Cabrio, koji je od 1993. do 1996. godine bio prodat u otprilike 1.000 jedinica.

 

1994. BMW Grupa kupuje Rover Grupu

U januaru 1994. vanredna skupština British Aerospace Plc (BAe) dogovorila je prodaju svih grupe Rover BMW-u. Prema ugovoru o kupovini, BMW je platio BAe-u 80.000 GBP (oko dve milijarde nemačkih maraka u to vreme). U trenutku prodaje, Rover je proizvodio oko 430.000 automobila godišnje i imao 33.000 zaposlenih u četiri fabrike (Longbridge, Cowley (Okfsord), Swindon, Solihull). John Towers postao je generalni direktor Rovera.

BMW je, prilikom kupovine kompanije, prisvojio i niz britanskih motornih marki. Osim brendova aktivnih u vreme kupovine (Land Rover, MG, Rover i Mini), kupljeni su i brendovi Austin-Healey, Morris, Riley, Standard, Triumph, Vanden Plas, Wolseley.

 

1995. Specijalno izdanje Mini Cooper S.

„John Cooper Garages“ kreirao je Mini Cooper S specijalno izdanje, koje je razvijeno uz instrukcije Rover Grupe. Ovo je bilo prvi put tokom 25 godina da se zvanični Cooper S može kupiti nov, a ne kao konverzija. Glavna karakteristika Cooper S-a bila je povećana snaga (86 KS u odnosu na 64 KS). Dodatna snaga i 20% dodatnog obrtnog momenta dali su Mini Cooper S maksimalnu brzinu od 101 mph i ubrzanje od 0-60 mph za 9,86 sekundi. Spoljašnje karakteristike uključivale su originalne Cooper Racing bedževe na točkovima, lukove točkova u boji karoserije, poklopac rezervoara za gorivo od aluminijuma, ivice na vratima od nerđajućeg čelika sa utisnutim slovima 'John Cooper', bočne nalepnice Cooper S, kao i prednje i zadnje „bedževe“.

 

1996. Kraj proizvodnje klasičnog MINI kabrioleta.

 

mini_14.jpg

 

Proizvodnja klasičnog Mini kabrioleta obustavljena je 1996. Ukupno je bio proizvedeno 1.081 jedinica.

 

1996. Poboljšanje modela Mini i Mini Cooper.

Oktobra 1996. Rover predstavlja potpuno revidiranu Mini seriju na Salonu automobila u Parizu. Ovo je predstavljalo najradikalnije tehničke promene od početka proizvodnje (hladnjak montiran spreda, vazdušni jastuk, zatezači sigurnosnih pojaseva, grede na vratima, "multi point" ubrizgavanje goriva sa katalizatorom i povratnom spregom. Nova serija imala je samo dve varijante, Mini i Mini Cooper. Ujedno je lansiran i  Sport Pack sa znatno povećanim nivoom opcionih dodataka. John Cooper je ponudio verzije Cooper S i S Works.

 

1998. Slavne ličnosti kreiraju specijalna izdanja Minija.

Rover je pozvao brojne poznate ličnosti da kreiraju izgled Minija. Paul Smith je dizajnirao prugasti Mini, a Jay Kay iz grupe Jamiroqui kreirao je Jamiromini. Minije su kreirali i David Bowie, Kate Moss, Natasha Caine i dizajner Mark Ward.

 

mini_15.jpg

 

1999. Drugo mesto na takmičenju za „Automobil veka“

„Automobil veka“ bila je međunarodna nagrada koja se dodeljuje najuticajnijem automobilu sveta 20. veka. Proces izbora nadgledala je Globalna automobilska izborna fondacija. Mini je osvojio drugo mesto, a prvo Ford Model T. Rezultat je objavljen na svečanoj dodeli nagrada 18. decembra 1999. godine u Las Vegasu.

 

2000. Serija Mini Clasic.

 

mini_16.jpg

 

Oproštajna serija Mini Classic lansirana je u aprilu 2000. godine. Sadržala je četiri modela, Mini Classic Seven, Mini Classic Knightsbridge (nije bio dostupan u Velikoj Britaniji), Mini Classic Cooper i top model Mini Classic Cooper Sport. Ova serija označila je kraj ere klasičnog Minija.

 

2000. Kraj proizvodnje klasičnog Minija.

 

mini_17.jpg

 

Nakon više od 40 godina proizvodnje koja je obuhvatala 5.387.862 vozila, proizvodnja klasičnog Minija konačno je završena 4. oktobra 2000. Poslednji automobil koji je sišao sa proizvodne linije u Longbridge-u bio je Mini Cooper Sport crvene boje sa srebrnim krovom i prugama na haubi. Taj automobil, sa registarskim oznakama Ks411 JOP, u decembru 2000. godine poslat je u Fond britanske automobilske industrije u Gaidon-u.

 

Preuzeto sa: polovniautomobili.com

 

Edited by Ivan

Share this post


Link to post
Share on other sites

Mini Countryman facelift

 

Mini Countryman 007.jpg

 

Mini je objavio prve detalje i slike o restilizovanoj verziji modela Countryman, pri čemu njegove cene u Velikoj Britaniji startuju od 23.500 funti (26.300 evra).

 

Mini Countryman 006.jpg

 

Ovaj Minijev crossover je za novu prodajnu sezonu dobio revidiranu prednju masku, standardna LED prednja svetla, modifikovane branike, novi dizajn točkova, kao i nova Union Jack LED zadnja svetla.

 

Mini Countryman 005.jpg

 

Šira je i paleta boja (uključuje i White Silver i Sage Green metalik boje), a biće dostupan i Piano Black Exterior paket koji podrazumeva gloss black umesto hromiranih detalja (okviri svetala, maska, ručice na vratima i oznake).

 

203446 Mini Countryman 004.jpg

 

Za unutrašnjost su predviđeni kožni volan, opciona digitalna instrument tabla, unapređeni infotainment sistem sa 6.5 ili 8.8-inčnim ekranom, kao i dve nove kožne opcije nazvane Chesterfield Malt Brown i Chesterfield Indigo Blue.

 

Mini Countryman 2020 03.jpg

 

Tu je i doterena paleta motora, pri čemu bazna Cooper verzija ima 1.5 trocilindrični turbo benzinac sa 134KS (do 100 km/h stiže za 9.7 s, najveća brzina iznosi 204 km/h). Sledi Cooper S varijanta sa 2.0 četvorocilindrašem sa 176KS (do 100 km/h ubrzava za 7.5 s, najveća brzina 225 km/h). Tu je i Countryman Cooper D pod čijom haubom je 2.0 četvorocilindrični dizel agregat sa 148KS i 330 Nm (do 100 km/h stiže za 9.1 s i može do 196 km/h). Uz doplatu od 3.400 funti kupci mogu da dobiju obnovljeni Countryman sa 4x4 pogonom, koji takođe donosi i 8-stepeni automatski menjač.

 

MINI Countryman 2020 02.jpg

 

U ponudi ostaje i Cooper Countryman Plug-in Hybrid ALL4, sa kombinacijom 1.5 trocilindričnog benzinca i elektromotora sa ukupno 217KS. Baterije su inače od 9.6 kWh, a moguća je i vožnja samo u elektro modu (kada može da se pređe do 61 km).

 

MINI Countryman 2020 01.jpg

 

Treba reći da zapremina prtljažnika u standardnoj konfiguraciji ostaje 450 litara, odnosno 405 litara kod Plug-in Hybrid verzije. Na kraju i informacija da se prve isporuke očekuju u avgustu.

 

preuzeto sa - Auto Blog

 

 

 

 

 

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

autogefuhl.jpg Autogefuhl video: Mini John Cooper Works GP

 

GP je oznaka za limitiranu seriju od 3.000 komada ovog Minija JCW - pogledajte test uključujući i vožnju na Nirburgringu (konfiguracija staze kao za F1, nema ''zelenog pakla''):

 

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.


 

 



Info

FLCS Forum koristi tzv. kolačiće (cookies), kako bi korisnicima osigurao funkcionalnost i jednostavnost korišćenja. Daljim pregledom ovog Foruma dajete svoj pristanak za korišćenje "kolačića".

×
×
  • Create New...