Jump to content
FAS Goran
Woodoo

Fiat 125

Recommended Posts

Potpuno pogrešno percipirani rival sportskih limuzina

Prolaznici će ga zamijeniti s Pezejcem ili Ladom, što mu je nepovratno i nezasluženo uništilo kredibilitet kao oldtimeru

 

Iako pravi znalci već dugo upozoravaju na nepravednu podcijenjenost ovog talijanskog klasika, malo tko se uistinu odlučuje i nešto konkretno poduzeti po pitanju spašavanja rijetkih preostalih primjeraka. Image je u današnjem svijetu sve, a uistinu nije lako promatraču sa strane objasniti kako poznati kockasti oblik ne skriva iza sebe neki istočnoeuropski poluproizvod, nego jednu od najzanimljivijih i najsportskijih europskih limuzina više srednje klase s kraja šezdesetih, pravog konkurenta, ako ne baš BMW-u 1600 (1970. nakon dolaska 1802 preimenovan u 1602) i Alfa Romeo Giuliji, a ono bar automobilima poput Renaulta 16 TS ili Ford Cortine 1600E.
Napominjem ovdje, dakako, da ne smatram da su Polski Fiat (prvi 125 PZ, s licencnim Fiatovim motorom 1300, kojeg je proizvodio DMB-21. maj Beograd, bio je znatno bolji od kasnijeg 125p 1500 iz Poljske) i Lada uistinu poluproizvodi, to su bili automobili namijenjeni nekim drugim tržištima, prometnim uvjetima i platežnim sposobnostima i uglavnom su, iako uz nerijetko hektičnu završnu kontrolu kvalitete, posve zadovoljavajuće radili to čemu su bili namijenjeni. No činjenica je da je njihovo postojanje, ma koliko pomoglo Fiatu u učvršćivanju pozicija na tržištima koja su mahom bila zatvorena za druge zapadne proizvođače, ujedno i značajno naškodilo povijesnoj valorizaciji talijanskih modela na čijoj su osnovi nastala istočnoeuropska polubraća. Čak su i rijetke karoserijske inačice malih talijanskih tvrtki, poput coupea Samantha radionice Vignale, danas cjenovno vrlo pristupačne, iako jako rijetke i u Italiji i na drugim tržištima, a kod nas posve nepoznate.
 

 

Na prvi su pogled razlike jedino po prednjim svjetlima - original je imao četiri kvadratna fara, a manje cijenjene istočnoeuropske izvedenice četiri okrugla

Korijeni Fiata 125 bili su u za broj manjem modelu 124, koji je od ranijih modela torinske tvrtke naslijedio samo mjenjač, dok je većem rođaku podario čitav središnji dio karoserije, putničku kabinu, u ovom slučaju obloženu tepisima i ukrašenu lažnim drvom na instrumentnoj tabli, dajući dodatan dojam profinjenosti i elegancije, zahtijevan od te klase. Ključni element bio je ipak motor, preuzet iz sportske coupe inačice modela 124, povećan na 1608 ccm i ojačan na 90 KS. Ugradnja naprednog motora s dva bregasta vratila u glavi u porodični automobil 1967. bila je ravna senzaciji, a kad je godinu potom 125 Special dobio petu brzinu u mjenjaču i motor od 100 KS (deset više od osnovnog modela), dobiven je vrlo ozbiljan automobil sposoban za udovoljavanje zahtjeva i profinjenijih, sportskijih vozača.
Tome je pomogla i za ono doba odlična upravljivost, kao i disk kočnice na sva četiri kotača. Mjenjači su, kako četverobrzinski tako i peterobrzinski, bili vrlo precizni, a udobnost vožnje vrlo visoka. U konačnici, Fiat 125 bio je diskretan odabir za one koji su željeli prostran i udoban automobil sa sportskim štihom, koji je po potrebi omogućavao agresivniju vožnju, ili se pretvarao u klasičnu porodičnu limuzinu s velikim prtljažnikom. Stabilnost mu, nažalost nije bila vrlina.

 

Proizvodnja autohtonog Fiata 125 u Italiji je prestala još 1973., no u nekim drugim zemljama, poput Argentine i Egipta, trajala je još puno desetljeće

Danas ljubitelji talijanskih automobila imaju vrlo visoko mišljenje o Fiatu 125, a i onodobna ga je publika dobro prihvaćala, pa ih je do 1973. proizvedeno nešto više od šesto tisuća primjeraka. Nažalost, antikorozivna zaštita na Fiatima iz tog razdoblja nije bila među jačim stranama, 125 već pripada u modele u koje je ugrađivan ruski čelik nezadovoljavajuće kvalitete, pa ih je danas vrlo malo preživjelo, a oni koji i jesu nerijetko su vrlo truli ili pokrpani zamjenskim istočnim dijelovima. Mnogi ipak smatraju da je 125 Special jedan od prikrivenih dragulja među jeftinim oldtimerima, automobil koji ima za ponuditi gotovo koliko i mnogo razvikanije sportske limuzine, koje odavno više nije moguće dobiti za tisuću-dvije eura poput ovog zanimljivog Fiata. Čiji je glavni neprijatelj osim hrđe tek image, zahvaljujući tome što je osnovni oblik karoserije, u sprezi s desetljeće starijom mehanikom serije 1300/1500 uz pomoć Zastavinih kragujevačkih razvojnih stručnjaka za poljsku tvornicu FSO razvijen u model 125p, koji je patio od niza na zapadnom tržištu neprihvatljivih mana, a ni kod nas nije zapamćen osobito dobro. Možda, usprkos svim sličnostima, da Poljaci nisu zadržali čak i istu brojčanu oznaku modela, Fiat 125 ne bi danas bio toliko zapostavljen klasik.
 

Autoportal.hr

Share this post


Link to post
Share on other sites

trulez u matorim fiatima nema nikakve veze sa ruskim celikom vec sa potpunim nepostojanjem fabricke antikorozivne zastite

Share this post


Link to post
Share on other sites

Na današnji dan 1991. proizveden poslednji Polski Fiat 125p

 

polski%20125.jpg

 

Najuspešniji automobil u istroiji poljske autoindustrije, proizveden je u 1.445.669 primeraka, neračunajući primerke licencno sklopljene u drugim državama, uključujući i one koje je na jugoslovenskom tržištu plasirala Crvena Zastava. Uglavnom je preuzeo karoseriju italijanskog Fiata 125, ali promenjeni su ili pojednostavljeni brojni detalji: četvrtasti farovi zamenjeni su dvostrukim okruglim, a izostavljen je niz ukrasa. Promene na mehaničkim delovima nisu bile toliko vidljive: sistem amortizera i motori preuzeti su od Fiata 1300/1500, a sa Fiata 125 preuzet je sistem disk-kočnica. Grubo rečeno, može se reći da je ovaj robusni i dugovečni model, predstavljen 1967. u stvari mehanički nešto modernizovani ''tristać'' u modernijem odelu.

 

preuzeto sa - Auto Blog

Share this post


Link to post
Share on other sites

Vaskrsnuće jednog Pezejca

 

pzb001.jpg

 

Dosadašnja praksa je pokazala da mitologija Zastavinih oldtajmera najpre prepoznaje trojku automobila nastalih na osnovama Fiata 600, 1300 i 128. Ova tri automobila prepoznata su kao neraskidiv deo transportnog nasleđa Jugoslavije i danas su Fića, Tristać i Stojadin cenjeni automobili i esencija jugonostalgije na četiri točka. Ipak, Zastava je u svojoj istoriji proizvodila još automobila, a jedan od njih je bio i 125PZ, u narodu poznatiji kao Pezejac. Ovaj automobil nastao je kombinovanjem karoserije Fiata 125 i mehanike Zastave 1300, što je samo jedan od razloga što nikada nije dostigao popularnost velike kragujevačke trojke. Ipak, jedan Pezejac iz 1978. godine je našao mesto u raznovrsnoj kolekciji našeg prijatelja Damira, a budući da on često pravi turneje po celom Balkanu, iskoristili smo njegovu skorašnju posetu Beogradu da saznamo nešto više o Fiatu 125PZ u kom smo ga pre nekoliko godina i upoznali.

 

pzb002.jpg

 

''Kupljen je od drugog vlasnika, prvi je navodno bio direktor Emocelja i nije se njim mnogo vozio jer mu je bio službeno vozilo. Tako sam ga ja kupio sa 50.000km, a sada ima sedamdeset'', otpočeo je Damir sagu o zapuštenoj Zastavi koju je vratio na drumove. Naime, uprkos niskoj kilometraži, ovaj 125PZ nije bio adekvatno čuvan, te je isprva kupljen kao automobil za delove. Kako je Damir objasnio, njegov drugi vlasnik je dugo insistirao na kupoprodaji kako bi Damirov Tristać dobio potrebne delove: ''Koliko god sam se ja branio od njega, on je bio uporan da se reši Pezejca. Auto nije bio upaljen dugo, bio je u katastrofa stanju. Vrata su bila lupljena, blatobran trul toliko da vidiš kroz njega, stajao je ispod drveta pa je sneg pao na njega i krov je bio ulubljen. Skoro sedam godina to nije bilo dirano.''

 

pzb003.jpg

 

U tom trenutku, Damir je bio potpuno spreman da rastavi automobil, odloži sve potrebne delove i ostatak baci na otpad, ali ga je iskra radoznalosti naterala da pre toga proba da upali ono što je ostalo od Pezejca: ''Sipam benzin, stavim akumulator i auto upali bez ičega, samo okreneš ključ. Kad je već upalio, probali smo ga provozat. Ima kočnice, kvačilo je dobro, sve radi i auto se vozi lepo.'' Nakon test vožnje koja ga je prijatno iznenadila i navela na razmišljanje, Damir je ipak prelomio da zbog izuzetno loše limarije Pezejac ipak mora da posluži kao žrtva za delove. Ali, kada je otvorio gepek i našao dva nova blatobrana, priča se ponovo promenila. Nakon dva dana, auto je već bio pripremljen za farbanje: ''Kad je ofarban i registriran, to je bilo to. Piči, vozi, deri, nema razmišljanja!''

 

pzb004.jpg

 

Jako brzo, Damir je u svom Pezejcu obišao ceo region - Srbiju, Hrvatsku, Bosnu, Italiju i Austriju. Kako je naglasio, vozne karakteristike Pezejca i Tristaća su maltene iste, ali su karoserija i enterijer moderniji. Takođe, izolacija je malo efikasnija, a drugi diferencijal omogućava malo bržu i udobniju vožnju. Nakon testiranja po regionu, Damirov plan za Pezejca je da sada odmori i pričeka dovoljno vremena kada će biti podrobnije pregledan i kvalitetnije obnovljen: ''Za sada, bitno je da je spašen, da nije u ''kobasicama''. Plan je i njega doterat da bude u vrhunskom stanju. Da li će to biti za pet ili više godina, ne znam. To je auto kome se svi smeju, ali ja više volim da se smejem njima jer je priča stvarno neprocenjiva.''

 

pzb005.jpg

 

Na još jedan način, Pezejac je pokrenuo Damira. Od kada ga je kupio, on je dublje istraživao istoriju Zastave: ''On je registrovan kao Zastava 125PZ, ali on nije nikada rađen u Zastavi. To se ustanovilo tek kada sam sve prešao tek po broju šasije. Noviji modeli su imali stavljenu Zastavinu, ali je ovaj imao poljsku šasiju. To je bilo isto kao sa Stojadinom u Poljskoj koji nikada nije proizvođen tamo. Isto, Zastava je radila sve svoje komponente sama, a 125PZ ima sve poljske. Krenulo je za bezveze, iz zajebancije, a dovde je sve stiglo.'' Od tri točka na otpadu do sva četiri na putu, Damirovo spašavanje ovog Pezejca bila je priča o skrivenom potencijalu koje čak i najzapušteniji automobili imaju. Sve što je zaista potrebno jeste ljubav prema automobilima bez obzira na računicu.

 

pz001.jpgpz002.jpgpz004.jpg

pz005.jpgpz006.jpgpz007.jpgpz008.jpgpz009.jpg

pz010.jpgpz011.jpgpz012.jpgpz013.jpgpz003.jpg

 

Autor teksta: Đorđe Sugaris 
Autor fotografija: Miloš Nikodijević

 

preuzeto sa - autoslavia.com

Share this post


Link to post
Share on other sites

26. juna 1991. proizveden poslednji Polski Fiat 125p

 

polski 125 fiat.jpg

 

Polski Fiat 125p, najuspešniji automobil u istoriji poljske autoindustrije, proizveden je čak u 1.445.669 primeraka, ne računajući licencne primerke sklopljene u drugim državama... uključujući i one koje je na jugoslovenskom tržištu plasirala Crvena Zastava. Uglavnom je preuzeo karoseriju italijanskog originala Fiat 125, ali promenjeni su ili pojednostavljeni brojni detalji: četvrtasti farovi zamenjeni su dvostrukim okruglim, a izostavljen je niz ukrasa. Promene na mehaničkim delovima nisu bile toliko vidljive: sistem amortizera i motori preuzeti su od Fiata 1300 i 1500, a sa originala Fiat 125 preuzet je sistem disk-kočnica. Grubo rečeno, može se reći da je ovaj robusni i dugovečni model, predstavljen 1967. ustvari mehanički nešto modernizovani Fiat 1300, odnosno ''Tristać'' u savremenijem odelu.

 

preuzeto sa - Auto Blog

Share this post


Link to post
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.


 

 



Info

FLCS Forum koristi tzv. kolačiće (cookies), kako bi korisnicima osigurao funkcionalnost i jednostavnost korišćenja. Daljim pregledom ovog Foruma dajete svoj pristanak za korišćenje "kolačića".

×
×
  • Create New...