Jump to content
FAS Goran
neshaoct

Britanski zaljubljenici u Yugo osnovali klub / Yugo all about

Recommended Posts

yugo%20klub.jpg
 

Grupa engleskih zaljubljenika u Yugo osnovala je klub obožavalaca ovog automobila, na čijem čelu je Fil Dast, koji će ovog proleća u Redingu organizovati okupljanje bivših radnika firme ''Zastava automobili Velika Britanija''...

Članovi zvaničnog ''Kluba vlasnika zastave i juga'', osnovanog pre šest meseci, nastoje da lociraju radnike koje je angažovala kompanija ''Bejsington roud'' koja je uvozila jugoslovenske automobile. Na skupu bi trebalo da budu prikazana najočuvanija vozila Yugo koja su prodavana u Britaniji.

 

- Želimo da čujemo priče ljudi koji su radili u Redingu. Oni nisu samo uvozili automobile, bilo je potrebno dosta farbati ponovo ta vozila pošto su zbog putovanja brodom imala puno oštećenja od soli. Stavljane su im nove oznake ''Zastava VB'' i dodatna poboljšanja za britansko tržište. Tu je bilo i ljudi u proizvodnji, ne samo kancelarijskih službenika - kaže Dast.

Britanski mediji navode da je firma ''Zastava automobili Velika Britanija'' osnovana 1981, kada su prvo uvoženi modeli iz serija 1100 i 1300, koji su bili bazirani na Fiatu 128, da bi kasnije stigao i Yugo.

U jednoj od epizoda popularne engleske emisije o automobilima Top Gear voditelja Džeremija Klarksona u Yugu pretiče vozač BMX bicikla. Istoričar Džejson Vuić je napisao knjigu ''Yugo: Uspon i pad najgoreg automobila u istoriji'', što Yugo i jeste bio sudeći po nekim nedavnim anketama.

- Baš zbog tog žiga najgoreg automobila, Yuygo je dobio značajan broj sledbenika ovde u Britaniji, ali i u SAD. Znam da je izuzetno omražen, ali mi ga volimo - tvrdi Dast i dodaje da će o skupu ljubitelja Yuga tekst napisati časopis ''Klasik kar vikli''.

 

preuzeto sa - Auto Blog

 

 

Edited by neshaoct
update

Share this post


Link to post
Share on other sites

- Želimo da čujemo priče ljudi koji su radili u Redingu. Oni nisu samo uvozili automobile, bilo je potrebno dosta farbati ponovo ta vozila pošto su zbog putovanja brodom imala puno oštećenja od soli. ]

a koliko su to putovali brodom kad su imali ostecenja od soli. 6 godina...?

Share this post


Link to post
Share on other sites

reklamni slogan kluba im je "YU-GO but car does not" :rofl:

Share this post


Link to post
Share on other sites

pa i treba ljudi .. koliko marki automobila postoji na svetu i jedna je kod nas (bila) ? Drugi od svega shto imaju prave famu i svetinju samo mi pljujemo po svom :)

Ameri svoja kola hvale i kuju u zvezde a smece su nevidjeno .. ne kazem ja da je Yugo sjajan auto ali koliko para toliko i muzike on je prvenstveno i osmisljen kao auto za

narod ,,, nash folcika :)

Neka su ga fanovali pa koji auto josh moze da se pohvali da se proizvodio toliko godina bez ikakvih unapredjenja i bez ikakvih problema takav kakav je prodavao ? To nikom nije uspelo :D

Share this post


Link to post
Share on other sites

 

Grupa engleskih zaljubljenika u „jugo” osnovala je klub obožavalaca ovog automobila, na čijem čelu je Fil Dast, koji će ovog proleća u Redingu organizovati okupljanje bivših radnika firme „Zastava automobili Velika Britanija”… Članovi zvaničnog „Kluba vlasnika zastave i juga”, osnovanog pre šest meseci, nastoje da lociraju radnike koje je angažovala kompanija „Bejsington roud” koja je uvozila jugoslovenske automobile.

 

Na skupu bi trebalo da budu prikazana najočuvanija vozila „jugo” koja su prodavana u Britaniji.

- Želimo da čujemo priče ljudi koji su radili u Redingu. Oni nisu samo uvozili automobile, bilo je potrebno dosta farbati ponovo ta vozila pošto su zbog putovanja brodom imala puno oštećenja od soli. Stavljane su im nove oznake ‘Zastava VB’ i dodatna poboljšanja za britansko tržište. Tu je bilo i ljudi u proizvodnji, ne samo kancelarijskih službenika – kaže Dast.

Britanski mediji navode da je firma „Zastava automobili Velika Britanija” osnovana 1981, kada su prvo uvoženi modeli iz serija 1100 i 1300, koji su bili bazirani na „fijatu 128”, da bi kasnije stigao i „jugo”. U jednoj od epizoda popularne engleske emisije o automobilima „Top gir” voditelja Džeremija Klarksona u „jugu” pretiče vozač BMX bicikla. Istoričar Džejson Vuić je napisao knjigu „Jugo: Uspon i pad najgoreg automobila u istoriji”, što „jugo” i jeste bio sudeći po nekim nedavnim anketama.

- Baš zbog tog žiga najgoreg automobila, ‘jugo’ je dobio značajan broj sledbenika ovde u Britaniji, ali i u SAD. Znam da je izuzetno omražen, ali mi ga volimo – tvrdi Dast i dodaje da će o skupu ljubitelja „juga” tekst napisati časopis „Klasik kar vikli”.

 

Pretnje smrću zbog vređanja automobila

Na aukcijskom sajtu „Krejgslist” nedavno je objavljen oglas 43-godišnjeg Amerikanca koji je ponudio na prodaju svoj „jugo”, pri tom izvređavši ovaj automobil. „Prodajem gomilu đubreta pod nazivom ‘jugo’. Dizajnirao ga je retardirani inženjer, a sklopila grupa pijanih radnika. Njegove performanse i upravljanje odgovaraju karakteristikama kolica za samoposlugu itd… Donesite 2.200 dolara (ili najviše što možete da ponudite) i nabavite parče istorije”, glasio je oglas zbog kojeg je dobio pretnje smrću iz Srbije putem imejla.

Sara sprema mjuzikl o „jugiću”

 

Obožavaoci “juga” u Velikoj Britaniji imaju svoj sajt www-zastava-yugo.co.uk, a jedna od njih Sara Kern ima lični veb-sajt na kojem je najavila da će da snimi mjuzikl pod imenom “I love my Yugo”. Sara inače nastoji da poveže sve obožavaoce ovog vozila u Velikoj Britaniji.

 

IZVOR

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

U Britaniji traže retkog Yuga

yugo%20gb.jpg

Zaljubljenici u popularne jugiće i kečeve iz Engleske, koji su okupljeni u grupi ''Zastava - Yugo klub'' u gradu Brierli Hil, počeli su potragu za vlasnikom automobila Zastava Yugo 311 iz 1983. kako bi ga učlanili u svoj klub. Ovih modela ima sedam u celoj Velikoj Britaniji, a samo pet ih je u voznom stanju. U Engleskoj je ostalo ukupno 122 vozila Zastave i Yuga koji su se na ostrvu prodavali između 1981. i 1993. Klub trenutno okuplja 30 vlasnika 50 četvorotočkaša koji su se svojevremeno proizvodili u Kragujevcu, ali u stalnoj su potrazi za novim članovima.

- Javili su nam da je nedavno u oblasti Neterton primećen model Zastava Yugo 311 iz 1983. godine i trenutno pokušavamo da uđemo u trag tom automobilu. Moja kola su istog modela i mi u klubu znamo da je preživelo svega sedam takvih automobila. Za sada smo ih pronašli tri i nadam se da ćemo uskoro locirati i ovaj model - kaže Jan Mekauli, urednik časopisa koji izdaje klub. Inače, trenutno na celom ostrvu postoji svega 122 preživela jugića ili keca koji su se prodavali na tržištu Velike Britanije, a u voznom stanju ih je samo 54. Ovi modeli imaju malo drugačije oznake od onih koji su se prodavali u našoj zemlji i prilagođeni su ostrvu, pa imaju volan sa desne strane. Klub je osnovan u maju 2010. i članovi su se do sada već nekoliko puta skupljali i izlagali svoje ljubimce, između ostalog i na ''NEC Classic Motor Show'', koji je najveći Salon automobila u Britaniji. Inače, za osnivanje kluba vezana je jedna zanimljiva priča.

- Tražio sam neka jeftina kola, kako bi ih kupio sinu i naučio ga da vozi. Među najjeftinjim je bio baš Yugo 45. Međutim, kad sam ga kupio posle nekog vremena su nam zatrebali delovi. Pokušao sam da ih pronađem, svuda gledao, ali to mi nikako nije uspelo. Tada sam shvatio da mi u stvari imamo jako redak model automobila i odlučio sam da osnujem klub - kaže predsednik kluba Fil Dast, koji vozi jednu od najstarijih Zastava Yugo 511 na ostrvu iz 1982. godine.

Dolaze u Srbiju 2013. godine
Članovi Zastava - Yugo kluba planiraju da uskoro okupe bivše radnike predstavništva Yugo UK koje je svojevremeno bilo smešteno u engelskom gradu Redingu. Takođe, najavili su da 2013. godine, kad ih se skupi malo više, planiraju da svoje automobile dovezu do Zastavine fabrike u Kragujevcu.

preuzeto sa - Auto Blog

Share this post


Link to post
Share on other sites
On je Englez, a njegova strast je Yugo

 

eng%20yugo.jpg

 

Kupio je Yuga koji je u garaži jedne Engleskinje bio parkiran 28 godina i to za 150 funti. Ovo je priča jednog Fila koji je osnovao klub ljubitelja Zastave i Yuga u Engleskoj.

Fil Dast ima 42 godine i prodesor je u školu u gradu Ipstonu, Engleska. Ali njegova profesija nije zanimljiva koliko je zanimljiv njegov hobi. On otkupljuje i sređuje automobile koje je nekada proizvodila Zastava.

 

yugo%20b.jpg

 

Osamdesetih godina prošlog veka u Engleskoj je najjeftiniji automobili su bili Jugić i Kec. Ali ko god da ga je tada kupio posle nije mogao da ga proda. Zato je većina Zastavinih automobila završila na otpadima.

 

yugo%20b%2011.jpg

 

Već od 1992. godine sve manje Zastavinih automobila ste mogli da vidite po ulicama Amerike i Velike Britanije jer je njihova modernizacija stala, ali i izvoz zbog rata koji je buktao. Fil je juga otkrio kad je na eBay-u tražio automobil koji bi kupio svom sinu. I našao je Juga. I zaljubio se. Sada ih ima četiri. ''Osnovao sam klub vlasnika i ljubitelja Zastave i Juga 2010. godine. Tako sam došao do informacije da trenutno na putevima Velike Britanije možete da sretnete svega 25 automobila ove marke'', kaže Fil. Poslednji automobil je žuti Yugo 311 koji je u garaži jedne žene bio parkiran čitavih 27 godina. ''Kupio sam ga za 150 funti i sam mu uradio generalni servis. Zamenio sam mu kočnice, očistio motor. I sada ga vozim'', otkrio je Fil.

 

 

 

 

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

I Ameri su se vozali Yugom:

 

yugo%20edmunds.jpg

 

fe_629151_600.jpg

 

Edmunds video: Yugo Road Trip

 

 

 

 

Kompletan tekst možete pročitati na Edmunds.com

1989. Yugo GVL Long Term Road Test: The Balkan Bullet

Share this post


Link to post
Share on other sites

Jugom do Mongolije i nazad

 

yugo%20mongolia.jpg

 

Riječki tim koji je sam sebe nazvao ''Alan Ford'', 13. jula sa ''jugićem'' se uputio u neverovatnu avanturu - iz Rijeke su vozili skroz do Mongolije i nazad, prešavši oko 18 hiljada kilometara evropskog i azijskog kontinenta. ''Obožavam putovanja i 80 posto Evrope prošao sam s autom, uvek idem po starim putevima, jer to je potpuno drugačiji doživljaj od autoputeva. Kada smo plovili do Visa, momci su mi pričali o Mongol Rallyju. Jednostavno, to je bilo to. Rekao sam sam sebi: Moram i ja na to otići!. Skupili smo se nas trojica, Marino Rempešić, Aleksandar Puača i ja. Uslov koji mi je postavila majka bio je da diplomiram do odlaska. Ubrzano sam radio na diplomskom i završio tačno pred odlazak'' - priča Filip Jakovac, 27-godišnji diplomirani pravnik iz Rijeke, kako se rodila ideja o dvomesečnoj avanturi na koju je ovog leta pošao sa prijateljima u starom Jugu Koral 55.

 

Perfektan auto

Riječki tim koji je sam sebe nazvao Alan Ford”, 13. jula sa “jugićem” se uputio u neverovatnu avanturu – iz Rijeke su vozili skroz do Mongolije i nazad, prešavši oko 18 hiljada kilometara evropskog i azijskog kontinenta i vrativši se 13. septembra u svoj rodni grad, s automobilom koji je, kako kaže Jakovac, u perfektnom voznom stanju. Prošli su Hrvatsku, Srbiju, Mađarsku, Ukrajinu, Rusiju, Mongoliju, Belorusiju, Transnistriju, Moldaviju i Rumuniju, i to gotovo isključivo mimo autoputeva kojih, osim u Hrvatskoj, Srbiji i delu Mađarske, po Filipovim rečima na njihovom putu uopšte nije bilo. Mongol Rally je jedno od najneobičnijih oktanskih takmičenja na svetu, u principu, neka vrsta trke “starih krntija” maksimalno do 1200 kubika, gde oko 250 timova iz svih delova sveta starim putevima vozi od Londona ili Praga (godišnje se izmenjuju) do Mongolije, gde se ruta završava u gradu Ulan Ude u Sibiru, 100-tinjak kilometara jugoistočno od Bajkalskog jezera, odnosno 5640 kilometara istočno od Moskve. Međutim, Riječani iz “Alan Forda” u zadnji su se čas ipak odlučili da neće biti deo tog relija već da će dalek put proći u vlastitom aranžmanu.

 

Procenili smo da neće biti vremena za traženje sponzorstva, jer učešće u Mongol Rallyju se plaća 650 funti, plus su učesnici dužni da uplate određenu svotu u humanitarne svrhe po njihovom izboru. Nama je, doduše, uleteo sponzorski ugovor, ali smo već imali svoj humanitarni cilj, prikupljanje sredstava za azil za ptice u Zaprešiću u gde sam smestio Živka, galeba slomljenog krila kojeg sam pronašao ispred pozorišta. Takođe, učesnici Mongol Rallyja automobile ili ostavljaju u deponiji na odredištu ili ih vraćaju transsibirskom železnicom. Nama je glavna ideja bila da vozimo i nazad, ali nismo bili sigurni da bi Jugo izdržao skroz do Ulan Batora. Na kraju je pala odluka da idemo sami, nezavisno od trke- priča nam Filip Jakovac. Jugo Koral 55, kojeg su nazvali Arti (po robotu iz “Ratova zvezda” R2D2), “alanfordovci” su kupili u Velikoj Gorici pored Zagreba za 320 evra. ''Automobil je bio u odličnom stanju. Iz 1989. godine je, a do našeg puta prešao je svega 59.200 kilometara. Celo vreme bio je u vlasništvu jednog dede koji ga je retko vozio, poslednjih godina uopšte ne, i puno je pazio na njega. Mi celim putem nismo imali niti jedan jedini kvar, samo nam je dva puta pukla guma, jednom pred ulazak u Mongoliju i jednom u Mongoliji, i to je bilo to'' - govori Filip.

 

Promena rute

Artija su ofarbali u riječke boje, a na haubi nacrtali riječki grb te se otisnuli na put, prenoćivši prvi dan u Zagrebu, a drugi u Beogradu, gde su potražili mehaničara kako bi mu zamenili amortizere i podigli ga koji centimetar više od tla. – Iznenadilo nas je koliko je teško pronaći mehaničara koji radi jugiće u Beogradu, s obzirom da tih automobila tamo ima puno više. Na kraju smo našli jednog koji je kućni prijatelj našeg poznanika. Neverovatno koliko je teško zameniti zadnje amortizere na tom autu. To je potrajalo šest sati, a na kraju smo se zarakijali – priča Jakovac. Prvobitna ruta koju su zamislili bila je preko Bugarske u Tursku, pa na Kavkaz, ali odustali su u zadnji čas.

Već smo bili 30 kilometara od Beograda kada sam rekao da isključimo našu muziku i stavimo malo radio, da čujem što ima na lokalnim stanicama. Tada smo čuli vesti da se u Turskoj odvija vojni puč. Katastrofa, u tom trenutku nije se znalo kakav će biti ishod, do sada su svi vojni pučevi u Turskoj uspevali. Okrenuli smo se i vratili u Beograd, proveli tamo noć i krenuli prema Ukrajini. Bila je to odlična odluka, jer upoznali smo sjajne ljude i na putu prema tamo i nazad – govori riječki avanturista. Posetili su i boravili u mnogim egzotičnim gradovima – redom, to su Lavov i Kijev u Ukrajini, potom Kursk, Voronjež, Saratov, Ufa, Čeljabinsk, Omsk, Novosibirsk i Gornjoaltajsk u Rusiji pa Ulgij i Tszaganuur u Mongoliji, nakon čega, kako kaže Jakovac, ide pustoš. U povratku su, nakon Ufe, prošli Kazan, Moskvu, Minsk, Gomelj, pa opet Kijev, zatim Odesu pa Tiraspol u Transnistriji, Kišinjev… U proseku, prolazili su 300-tinjak kilometara na dan, a čitav ih je put sa svim troškovima i džeparcima stajao 7-8 hiljada evra.

 

Upoznavanje ljudi

– Spavali smo 15 noći u Jugu, to nikome ne bih preporučio. Šator nismo mogli da podignemo jer sam zaboravio uzeti šipku pa smo se njime pokrivali. Kada bi bilo toplo, dvojica bi spavali u vreći pored auta, jedan u autu, jer Aleks je izgubio vreću, kada je bilo hladno sva trojica u autu. Spavali smo i u hostelima i couchsurfingu, ali to smo koristili najviše za upoznavanje ljudi. Kada ste ceo dan u Jugu uveče ste strašno umorni i ne razgovara vam se sa ljudima, tako da su hosteli bili najbolje rešenje, a onda bi se drugi dan išli sa ljudima koje smo upoznali da nam pokažu grad. Gde god smo bili ljudi su bili neverovatno ljubazni. U Čeljabinsku smo upoznali mafijaša koji drži ceo grad. Izašli smo u izlazak sa jednim bivšim vojnikom, koga je taj čovek u belom lanenom odelu i sa zlatnim lancem pozvao za sto. Nakon toga, naš je prijatelj otišao, rekavši nam: “Momci sada ste u boljem društvu”, i ostali smo sa čovekom u belom odelu. Pričao nam je da zna Putina, pa kako u Hrvatsku dolazi da jedri, kako je to najlepša zemlja u kojoj je ikada bio. Govorio je da bismo mogli zajedno s njim otvoriti taksi firmu – priseća se Filip Jakovac. Priča da ih nije bilo strah, jer i cilj im je bio da upoznaju što više različitih ljudi, proniknuti u mentalitet krajeva kroz koje su prolazili.

 

Kada sam na putu, imam tri pravila: budi neverovatno ljubazan, budi neverovatno pozitivan i budi neverovatno glup. Kada te neko iz vlasti nešto pita, ne znaš ruski, ne znaš engleski, samo se smešiš i širiš ruke. Kada se snalaziš s ljudima, smeješ se, širiš ruke, pozitivan si. Nema straha, jer čim se pojavi, dogodit će se nešto. To tako valjda vuče jedno drugo. Recimo, u Transnistriji nas je bilo strah, čitali smo da je to policijska država, niko ih ne priznaje osim Rusije. Kažu da je to jedino preostalo utočište SSSR-a, gde sve zaista izgleda kao iz tih vremena, samo što nema veze s komunizmom – priča Filip. – U Tiraspolu smo jednog mladića pitali gde je hostel, a on nam je ponudio da prespavamo kod njega, što smo i učinili i popili pivo zajedno. Drugi dan smo se opustili i krenuli dalje, kada nas je zaustavila policija. Tamo je, inače, po zakonu dozvoljeno nula promila, a ako imaš i promil alkohola, gubiš vozačku na dve godine. Ja sam popio konjak, jer je zemlja poznata po tome, a Aleks, koji nije pio ništa, je vozio. Pitali su Aleksa da li je pio, rekao je da nije, a potom su pitali da li je pio sinoć i da li je spreman da duva u aparat.  Meni jedan policajac rekao da preparkiram auto. Odgovorio sam mu da neću jer sam pio. Doveli su nas ispred bolnice i tražili 200 evra, inače će Aleks duvati. Nisam im hteo da im dam, rekao sam neka duva, jer sam računao da jedno pivo od sinoć ne može ništa da pokaže. Oni govore: “Pa vaš će prijatelj završiti nedelju dana u zatvoru ako je pio”. Ali nismo odustajali, samo smo ponavljali da smo studenti, da nemamo para. Onda su nam nudili da damo 100 eura, ali ni na to nismo pristali. Nakon nekog vremena, Aleks se vraća, seda u auto i govori: “Idemo!”. Dao im je 70 centi u lokalnoj valuti, tri dolara i četiri eura, toliko je imao u džepu. Rekli su mu: “Ovo nemoj nikome reći”. Ne zato što su primili mito, nego jer ih je bilo sram da drugi ne čuju – prepričava riječki putnik.

 

Osim ovoga i jedne situacije na mongolskoj granici, negativnih iskustava nisu imali. – Jedan iz granične službe, izvanredan manipulator, obrlatio nas je za 160 dolara. Savetovali su nam da ne idemo u Ulan Bator jer ako nam auto tamo ostane, treba platiti 5000 dolara za zbrinjavanje. To su uveli zbog Mongol Rallyja, jer pre bi takmičari tamo došli, ostavili auto, a ponekad ga i zapalili te se vratili vozom, govori Jakovac.

 

Pad predrasuda

S druge strane, pozitivnih iskustava imali su na pretek. – Susretali smo izuzetno ljubazne ljude. Kada nam je pukla guma, automobili su stajali, nudili nam pomoć. U Rusiji turizma uopšte nema u onom smislu kao kod nas, 99 posto gostiju hostela su Rusi, nema reklama, ali svi su jako druželjubivi. Provodili smo se, stalno smo izlazili, upoznavali ljude. Mnogo je predrasuda o Rusiji koje nisu tačne. Gradovi im sjajno izgledaju, noćni život je vrh, vozni park im je odličan, gotovo svi su fakultetski obrazovani, fakulteti su im vrhunski, ali to nama iz drugih delova Evrope nije poznato jer su zatvoreni sami u sebe. Novosibirsk je centar nauke, imaju vrhunsku svetsku fiziku, nuklearnu fiziku, hemiju, Ufa je biznis centar, moderan, prekrasan grad. Plate nisu loše, a ako završiš fakultet, što većina mladih i radi, bez problema možeš naći posao. Verovatno iz vremena komunizma, zadržali su to da se svi striktno drže pravila, što je nama jako neobično – govori Filip Jakovac. Po povratku u Rijeku, Filip već planira nova putovanja. Za kraj iduće godine želeo bi iz Rijeke “jugićem” preko Azije doći do Indonezije, a potom trajektom u Australiju, a u planu je i sever Afrike.

 

Cilj nam je do naše 35. godine proći sve kontinente Jugom. Nakon toga se možemo skrasiti, oženiti, što god. Ovo mi je putovanje promenilo život. Postao sam tolerantniji, loše stvari koje se događaju oko nas kao da me se ne tiču. Doduše, još se nisam ufurao u realnost ovde – smije se riječki putnik.

 

preuzeto sa - telegraf.rs

Share this post


Link to post
Share on other sites

Englezi su Yugo proglasili najgorim autom na svetu, a onda im je Vranjanac odgovorio

 

yugo eng.jpg

 

Tito, Dubrovnik, Boba Živojinović, Dragan Džajić, maskota Vučko za ZOI održane 1984. godine u Sarajevu, i naravno Yugo, bili su simboli po kojima je nekada bila poznata Jugoslavija širom sveta. Yugo je automobil koji je svojevremeno bio san svakog Jugoslovena, što zbog pristupačne cene, što zbog potrošnje, što zbog cene rezervnih delova i izdržljivosti samog vozila. Čak i dan danas se priča o (ne)uspešnom prodiranju popularnog ''jugića'' na američko tržište, o čemu svedoči par filmova u kojima je on bio glavni ili sporedni glumac. Ipak, koliko god da je nama bio dobar, toliko je na zapadnom tršištu bio predmet šale.

Upravo zbog jedne takve šale, tačnije, novinarskog članka engleskog tabloida, Saša Stanković je u vidu statusa koji je postao pravi viral na FB-u objasnio šta sve može Yugo, a ne može drugi automobil. Status prenosimo u originalnom izdanju kako ga je autor okačio na svoj profil:

Quote

 

"Pijem si kafu i čitujem novine, kad ono naslov sas velička slova: ENGLEZI PROGLASILI YUGO ZA NAJGORI AUTO NA SVETU!" u obrazloženje se vika da je to zatoj sto caj u petu brzinu ne moz' pijev u yugo a da se ne prosipuje!.

Mislim si, pa naravno da ce ga prosipujes, kad si razmazen i nesposoban, majke ti ga na*ijem engleske! Kuj moj pijes čaj, sto ne pijes kafu ko sav ostali normalan i horzontalan svet? Nas bre covek u yugo moz' pije, jede, brija se, kupa deca, je*e i svasta jos nesto, jer smo mi smo si nebeski narod, a vi ste jenkijevska jalna

Eve sve sto moz' uradis u jugo a ne moz u drugi kola:

-U nijedna druga kola ne moz' strpas zenu, dva deteta i krmacu i da svi imate dovoljno mesta da se ne posvadjate, a ni da se opustite

-Moz' da mu iseces krov testerom i dimas kabriolet za 200€

-Mozes da napravis ruke, ramena, biceps i triceps, jer serva je za pi*kice,

-Nemas problem sa bojom, jer Yugo je crven! Ako ga uvati rđa, nema sekiracija jer i rđa je crvena pa se neće ni primeti.

-Kuj je jos videja da se s Bemve ide na slavu u Vlasotince? Ku* moj će bemve da prodje kroz oni putevi sto nam jos od turci ostadose. ima se iskrsi ko arnjevi od traktor.

-Ako zabravis kude si ga parkiraja, sednes si u prvi yugo sto vidis, turis kljuc i vozis. A i gazda od t'j yugo se nece ljuti, moz te i blagosilja.nema niko sekiraciju ako mu ukradnu Yugo. I ako ti ukradnu isto tako. Uvek je tu drug Yugo kojeg mozes i ti da ukradnes od nekog. Ako neko i prijavi Yugo, policija na to ne obrlaća paznju ič. Će sad oni da se zamajaju zbog jednog ukradenog Yuga, ma idi begaj.

-Pojas za spasavanje te fiksira za sediste, tako da prilikom sudara je veca verovatnoca dizletis sa sve sediste kroz soferku. To ima samo na yugo i moderni mlazni i mamlazni avijoni.

-Mala je razlika izmedju obicne i sportske varijante yuga, sportska ima tenisku lopticu na kuku pozadi

-Peres ga samo s kišu.

-Brus Vilis je u onaj film seja u njega rekaja ,,JIPIKAJE" što na naš mu u prevod znači. me sad gi naje*aste", i uzme si i potepaja teroristi, a da je bio u neka druga kola ku* moj bi ih potepaja.

-K'd je*es u yugo onda si je*ac, a kad je*es u mercedesa onda si sponzor

-mobilni ti skuplji od kola

-Moz da mu povecas vrednos k'd oces za duplo! Sipnes mu gorivo do vr' rezeorvar

-Kvacilo je samo formalnos!

Žmogavci ti i ne trebaju. Otvoriš si prozor, proturis si ruku daš znak i epo si skrenes..

-Ima rezer'ni delovi vise nego osnovni

K'd vozis yugo levom trakom 90km/h na nov auto-put poje*ujes gastarabajteri, švabe i Turci, s mercedesi i ostali besni kola.

Milicija te nikad u Yugo ne zaustavlja zbog prebrze voznje. Moj komsija milicajac Mile se vika, triespet godina je radijo u miliciju, beja je saobracajac i niked neje video da Yugo ide brze od pedeset na sat. kaze da je video neki Yugo da prekorači brzinu od šesdeset, on bi ga častio. e onda su upravo zbog Yuga i smanjili brzinu na gracku vožnju, pa sg Yugo lako mož se za*ebe, pa da dobije kaznu.

Milicija te jedino zaustavi ako ti ispadne tocak ispred nji, inace si u stelt mod

Kad polozis na golfa peticu numes da udjes na kruzni tok, kad polozis na yugo odma dobijes dozvolu za B, C, D, E i malokalibarski pistolj!

I onda ce dodju tamo neka lajna engleska pa će oni Yugo da proglašavu za najgori auto na svet, majke im ga sponabutkam, kad se dobro znaje da mi nesmo ko ostali svet"

 

 

Status je za kratko vreme dobio više od pet hiljada lajkova, dok je šerovan skoro 3.5 hiljade puta. Iz priloženog se može zaključiti da je ''jugić'' i dalje jedan od omiljenih automobila iako se više ne proizvodi.

 

preuzeto sa - Auto Blog

Share this post


Link to post
Share on other sites

Jalopnik: ''Yugo nikako nije najgori automobil na svetu''

 

yugo jalopnik.jpg

 

''Mnoge glupe i hejterske liste koje biraju ''najgore automobile ikad'' skoro uvek imaju i Yuga visoko rangiranog. E pa, dosta s tim!''

 

Poznati američki automobilski portal Jalopnik objavio je nedavno tekst u kome želi da stane na put ''nepravednim optužbama'' koje prate Yuga godinama. Njihov novinar Džejson Torčinski je provozao jedan primerak u ''originalno'' dobrom stanju i bio je zadovoljan rezultatom. Tekst prenosimo u celini:

 

''Ako eventualno izuzmemo WC šolju, malo je stvari koji su toliko sr*nja, kao što je to slučaj sa Yugom, malim jugoslovenskim hečbekom, koji se prodavao u Americi od 1985. do 1992. godine. Mnoge glupe i hejterske liste koje biraju ''najgore automobile ikad'' skoro uvek imaju i Yuga visoko rangiranog. E pa, dosta s tim! Tačno je da je Yugo priličan krš, ali nikako se zaslužuje reputaciju ''najgoreg automobila ikad''. Yugo, odnosno Zastava Koral kako se zvao u Jugoslaviji, baziran je prilično na Fiatu 127 i reč je klasičnom, malom evropskom hečbeku. Dizajn, koji se oslanja na Fiatov model, nikako nije katastrofalan - u najgorem bi mogli reći da je pomalo dosadan, ali veoma praktičan i koristan za jedan gradski hečbek, koji podseća na druge automobile iz tog perioda, kao što su Ford Fiesta, VW Golf, Renault 5... Dakle, sasvim je u skladu za zadatke koji se od njega očekuju i nikako nije najgori na svetu. Svakako da kvalitet nije na vrhunskom nivou, ali treba imati na umu da se Yugo u Americi prodavao u svoje vreme po ceni od 3.995 dolara. To je bilo neverovatno povoljno, više nego duplo jeftinije od proseka iz 1985. godine, koji je iznosio 9.000 dolara. Jeftiniji je bio od drugih malih krševa. Na primer, Chevrolet Chevette je 1985. koštao 5.690 dolara i nema šanse da je bio mnogo bolji od Yuga. Chevette je imao zastareli pogon na zadnjoj osovini, koji je doprineo da mesta unutra ima manje, da vožnja po kiši bude lutrija i da performanse budu slabije od Yugovih. Možda je kvalitet izrade bio bolji, ali neznatno, jer je Chevrolet Chevette bio prilično sr*nje.

 

Cela poenta ovog testiranja, pored toga što sam dobio priliku da napokon probam priliku da probam ''čuveni'' menjač, bila je da pružim Yugu fer priliku da se pokaže u dobrom svetlu i nadam se da sam uspeo u tome. Džejsonov kolega, Majk je rekao kako Yugo nije toliko katastrofalan. ''Svideo mi se u vožnji! Nekako je zabavno biti u ovom kršu. Da, instrument tabla izgleda kao da je zalepljena žvakama, a ni izbor prevelikih guma ne pomaže, ali nema šanse da je ovo najgori automobil na svetu. U pitanju je, svakako, jeftin i neinspirativan automobil, ali iskren, nepretenciozan i željan da izvrši ono što se od njega traži.''

 

Dakle, vi, lenji automobilski novinari, dosta sa stavljanjem Yuga na vaše glupe ''najgori ikad'' liste. Ima sasvim dovoljno drugih modela da se nađu na njima. Pogledajte i video, koji je ovom prilikom ekipa portala Jalopnik snimila:

 

preuzeto sa - Auto Blog

 

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

10 stvari koje (možda) niste znali o Yugu

 

120245-yugo 3990.jpg

 

O nekadašnjem ponosu domaće automobilske industrije znamo praktično sve. Ipak, postoje neki zanimljivi detalji koji možda nisu toliko poznati široj javnosti.

 

yugo 85.jpg

 

Yugo je automobil koji je obeležio poslednje dve decenije 20. i prvu dekadu 21. veka na ovim prostorima. Zagrebački ''Večernji list'' želeo je da upotpuni priču o ovom legendarnom modelu interesantnim detaljima za koje se smatra da nisu toliko poznati širokoj javnosti. Neki od njih preuzeti su iz knjige Džejsona Vujića ''Yugo - uspon i pad najgoreg automobila u istoriji'' (The Yugo - The rise and fall of the worst car in history), koja je i kod nas objavljena pre nekoliko godina.

 

yugo sad.jpg

 

1. Ime (1. deo)

Iako je svima poznat kao Yugo, automobil je na samom početku imao oznaku Zastava 102, a taj naziv je korišćen i u rani tekstovima o ovom vozilu u domaćoj štampi.

 

2. Ime (2. deo)

Možda deluje logično da je Yugo ima dobio po Jugoslaviji, ali Vujić u svojoj knjizi piše da je automobil nazvan tako po istoimenom vetru. Praksu da svoje modele naziva po poznatim svetskim vetrovima u to vreme uveliko je primenjivao Volkswagen na vozilima kao što su Golf, Passat, Scirocco, Jetta...

 

yugo eng.jpg

 

Inače, automobil iz Kragujevca neko vreme imao je oznaku ''Jugo'', a kasnije je slovo ''J'' zamenjeno slovom ''Y'', kako bi ovaj model bio prijemčiviji kupcima u inostranstvu.

 

3. Dizajniran u Italiji

Jugo su dizajnirali Fiatovi i Zastavini inženjeri 1978. godine u Fiatovom dizajnerskom centru u Torinu. Baziran je na hvaljenom Fiatu 127, koji je bio proglašen za Auto godine u Evropi 1972. godine. Ipak, Yugo je imao nešto kraće međuosovinsko rastojanje, ali i potpuno nov dizajn spoljašnjosti.

 

4. Početak serijske proizvodnje

Serijska proizvodnja Yuga pokrenuta je 28. novembra 1980. godine. Ovaj datum odabran je kako bi prvi primerak bio gotov idućeg dana, 29. novembra, na tadašnji veliki državni praznik - Dan republike.

 

5. Yugo America

Jedan od glavnih ''krivaca'' za opreraciju dovođenja Yuga na američko tržište bio je preduzetnik Malkolm Briklin koji je, između ostalog, u SAD doveo i japanski Subaru (1968.), a ostaće upamćen i po neuspelom sportskom modelu Bricklin SV-1 iz sredine 70-tih.

 

125550-yugo 1.jpg

 

6. Robovi ili Sloveni

Neki američki političari protivili su se uvozu automobila iz komunističke Jugoslavije tvrdeći da se, zbog izuzetno niske cene, radi o dampingu. Mogla se čak čuti i optužba da Zastava koristi ''robovsku radnu snagu'', što je predsednik kompanije Yugo America, Bil Prajor, odbacio duhovitom igrom reči: ''Ne koriste robovsku (slave labor), već slovensku radnu snagu (Slav labor)''.

 

yugo gv sport 1987.jpg

 

7. Ambasador u Yugu, umesto službenoj u limuzini

Yugo je u Sjedinjenim Državama ubrzo postao omraženi automobil, ali čini se da ga je barem jedan Amerikanac voleo. Bio je to ambasador SAD u tadašnjoj Yugoslaviji, Džon Daglas Skenlan, kojeg je vozač krajem 80-tih vozio po Beogradu u žutom Yugu sa američkim zastavicama na blatobranima.

 

8. Bolji od Saab-a

Na ''kreš testovima'' u SAD Yugo baš i nje briljirao. Ipak, zanimljivo je da je u testu sudara pri brzini od 35 milja na sat (oko 56 km/h) nadmašio automobile kao što su Subaru GL (u kategoriji bezbednosti vozača), i Saab 900 (u kategoriji bezbednosti putnika).

 

yugo 3990.jpg

 

9. Poklon za Tita

Jedan od nekadašnjih Zastavinih direktora, Toma Savić, kazao je da su dva prototipa Yuga poklonjena Josipu Brozu Titu, ali nije poznato šta je on uradio sa njima.

 

jugo tito 11 (1).jpg

 

Inače, Tito je ranije jednu Zastavu 101 poklonio Leonidu Brežnjevu.

 

10. Innocenti Koral

Yugo je tokom svog životnog veka, uz razna imena u inostranstvu, bio brendiran i kao ''Innocenti Koral''.

 

innocenti koral.jpg

 

Innocenti je italijanska kompanija koja je posle Drugog svetskog rata izrađivala skutere, a na tamošnjem tržištu bila je poznata i po proizvodnji domaćih verzija nekih britanskih modela, poput popularnog Minija.

 

preuzeto sa - Auto Blog

Share this post


Link to post
Share on other sites

Da li je Yugo najgori automobil?

 

188936-yugo cabrio.jpg

 

Prvi Yugo ručno je sastavljen 1978. godine pod imenom Fiat 127 i poklonjen je tadašnjem predsednik Josipu Brozu Titu. Tita više nema, nema ni Jugoslavije, ali Yuga i dalje viđamo na ulicama. I pored njegovog trajanja, u Americi su ga proglasili najgorim automobilom ikada. Proveravali smo jesu li Amerikanci u pravu.

 

Više slobode za manje novca. Pouzdan i siguran. Za gradsku vožnju i nepristupačne terene-Yugo će vas odvesti bilo gde. Ovako su ga reklamirali osamdesetih u Americi, a koštao je svega 4.000 dolara. I pored toga automobilska ikona Jugoslavije nije najbolje prošla na američkom tržištu, a čak su ga i proglasili najgorim automobilom sveta. ''Yugo je bio jedan kuriozitet kada se pojavio, jer je bio jedini automobil iz komunističke, odnosno socijalističke zemlje na severnoameričkom tržištu. Ignorisan je možda zbog toga što je bio najjeftiniji autmobil u najjeftinijoj klasi u tom trenutku'', smatra Đorđe Sugaris iz ''Autoslavije''. U filmskoj industriji nisu ga ignorisali, već su mu dodelili nekoliko uloga. Tako su ga između ostalog vozili Brus Vilis i Tom Henks. Bio je i inspiracija umetnicima. Zašto onda nije uspeo da inspiriše i građane Amerike?

 

''Zastupnik za američko tržište je bio izvesni Malkom Brinkli koga su zvali Mister bankrot. Možda su oni poistovetili njega sa tim Brinklijem, koji je zaista išao iz fijaska u fijasko, tako da nesreća je bila da je on bio zastupnik za Ameriku'', objašnjava Bratislav Petković, vlasnik Muzeja automobila. Na američkim ulicama se možda nije viđao često, ali zato gotovo da nije postojala ulica u Jugoslaviji koju nije krasio bar jedan Yugo. Upravo ovaj automobili na trkačkoj stazi je i Čedomira Brkića doveo do titule prvaka Jugoslavije u automobilizmu 1987. godine. ''U momentu kad je država bila u razlazu Srbija je imala značajan broj jugića, više od pola prvenstva je praktično bilo u klasi Yuga 1 i 2. Ti takmičari su izneli prvenstvo, jer je ostalo nešto manje od pola automobilia drugih kategorija i tako smo mi kroz školovanje i taj broj vozila ostali i dalje najmasovnija automobilska država u regionu'', ističe Brkić.

 

Yugo ima još prednosti, a to najbolje znaju oni koji se brinu o njegovom stanju. ''Prednja vuča, prohodnost, u zimskom periodu je jedan od najprohodnijih automobila posle Lade Samare. Ja bih na primer dao prednost Yugu u odnosu na Golf 1. U konstruktivnom smislu - motor je kvalitetniji rešen, onda zadnji ležajevi točkova su mnogo kvalitetiniji nego na Golfu i manje se menjaju'', tvrdi automehaničar Rade Đilas. Za vozače Yuga često u šali kažu da će svi u raj jer su pakao već prošli vozeći ovaj automobil. Koliko ima istine u tome pitamo Pavla Zogović, koji je ponosni vlasnik Yuga kabrioleta.

''Kažu ljudi da je paklena vožnja, zato što su ti automobili malo jeftiniji, malo lošijeg kvaliteta, malo se lošije održavaju, nisu baš bezbedni, ali generalno ništa od toga nije preterano istinito. Tako da to možemo proveriti u jednoj test-vožnji'', poziva nas Pavle. Vožnja je bila bezbedna, ali i zanimljiva. U njoj sam saznala da za deset godina, koliko je kod njega, Yugo ga nijednom nije ostavio na cedilu, kao i da mu je omiljen put za Donji Milanovac gde se održava tradiconalni skup ljubitelja jugića. Da Yugo nije toliko loš automobil, možda najbolje govori to što još uvek nije pronašao mesto u muzeju. Za razliku od njegovih brojnih vršnjaka, napravljenih pre skoro četiri decenije kao što je na primer Moskvič, on i dalje jezdi ulicama. I koliko nam se čini još dugo neće biti deo postavke.

 

preuzeto sa - Auto Blog

Share this post


Link to post
Share on other sites

Povišeni Yugo GV iz 1988. godine

 

Auto je u Sahara bež boji, a između ostalog 50 mm viši klirens, zinske gue, krovni prtljažnik...

 

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Na prodaju Yugo koji je stajao u garaži u Merilendu 31 godinu

 

yugo 31 1.jpg

 

Na američkim farmama, u garažama i skladištima povremeno se pronalaze retki klasični automobili koji se zatim prodaju po visokim cenama. Međutim, sada je na prodaju ponuđen jedan nama dobro poznat automobil, a to je legendarni Yugo. Radi se o modelu Yugo GV proizvedenom u bivšoj Jugoslaviji, koji ''leži'' u garaži u Merilendu od 1988. godine. Automobil je kratko korišćen i prešao je nešto više od 700 kilometara. Vlasnik ga je kupio jer je smatrao da je ''unikatan i praktičan'', ali ga je retko koristio. Nakon što ga je parkirao u garažu, izvadio je akumulator. Iako je automobil u izuzetnom kozmetičkom stanju, verovatno mu treba dosta pažnje kako bi ponovo bio u voznom stanju.

 

yugo 31 11.jpg

 

Inače, Yugo je u SAD stigao 1985. godine kao najjeftiniji automobil na tržištu, koštao je 3.990 dolara, ali Fox piše da ni ta niska cena nije mogla da opravda užasnu reputaciju zbog kvaliteta. Na američkom tlu je prodato nešto više od 140.000 primeraka do 1992. godine. Ipak, vlasnik za svoj automobil sada traži 9.000 dolara, i uz njega nudi još jedan koji može da posluži za rezervne delove.

 

preuzeto sa - Auto Blog

Share this post


Link to post
Share on other sites

Zašto Fića drži cenu, a Yugo ne?

 

yugo 45a picture.jpg

 

Pre nego što počnete da čitate ovaj tekst, zatvorite oči i prisetite se ulica vašeg mesta pre deset ili petnaest godina. Zatim, iz zamišljene slike izdvojte sve Fiće kojih se sećate. Gde god da ste tada živeli velika je verovatnoća da ćete moći da izbrojite mnogo više ovih Zastava nego što to možete danas. U to vreme Fića je i dalje bio nužni transport, a primerci koji su se prodavali često su bili nuđeni budzašto. Čak su i retki ''kontraši'', prve verzije Zastave 600, bili posmatrani kao jeftini komadi gvožđa. Samo nekoliko godina kasnije cene Fića skočile su značajno, makar u odnosu na prošlost kada su mogli biti kupljeni za par stotina evra. Na Fiću ćemo se vratiti kasnije, a do tada ćemo pogledati drugi opštenarodni automobil iz kragujevačke Zastave.

 

U pitanju je naravno Yugo, automobil nastao na platformi Fiata 127, jednog od nezvaničnih naslednika Fiata 500. Ipak, za razliku od drugih Zastavinih proizvoda koji su dizajnerski uvek bili veoma usko vezani za Fiat, Yugo je imao svoju karoseriju i enterijer. Za doba kada se pojavio Yugo je izgledao tačno kako jedan kompaktni automobil treba da izgleda. Jednostavnog i praktičnog dizajna, Yugo nije pružao mnogo u pogledu udobnosti ili luksuza, ali je bio moderan auto sa motorom i pogonom napred, trećim vratima i dovoljno mesta za jednu porodicu srednje klase. Ohrabreni probojem evropskih i japanskih automobila sličnih gabarita na američko tržište, rukovodioci Zastave otpočeli su projekat ''Yugo America'' koji se nije završio uspehom bez obzira na to što je Yugo bio najjeftiniji automobil u segmentu i kao takav privlačio dosta potencijalnih mušterija. Razlog za to bio je predvidiv - nedostatak mreže servisa i snabdevanja delova, kao i loša završna obrada po kojoj su Japanci i Evropljani bili mnogo poznatiji.

Na domaćem terenu Yugo se trkao, vozio i voleo, ali kako je vreme odmicalo nikada nije postao omiljen kao Fića, što se i danas odnosi na njegove cene. Zašto je to tako?

Do sada smo već zaključili da glavnu ulogu u skoku cena oldtajmera i drugih klasika ne čine ni udobnost, ni performanse, ni praktičnost, niti pouzdanost. Nisu u pitanju ni luksuz ni veličina. Jednostavno, igrač koji sve pokreće jeste nostalgija.

 

Zašto Yugo kritikujemo, a Fiću ne?

 

Da bismo razumeli zašto je Fića legenda u čije se objektivne nedostatke ne zalazi, dok se Yugo mnogo slobodnije kritikuje, treba da se vratimo u vreme kada se Fića zakotrljao ulicama Jugoslavije. Uz Fiću, oslabljena zemlja je nekako stala na noge, automobili su silazili sa pokretnih traka i bili dostupni hiljadama porodica i taj isti Fića bio je simbol optimizma. Sa druge strane, originalni Fiat 600 nije izdržao na tržištu koliko njegov manji parnjak sa oznakom 500, ali je kao oldtajmer dosta cenjen. Razlog za to jeste što je većina simpatičnih malih evropskih automobila danas tražena, najviše kao šik aksesoar ili dodatak kolekciji egzotičnih automobila. Primer za to može biti i BMW Isetta, Autobianchi Bianchina, te manje poznati automobili poput Messerschmitta KR200.

Zajedno sa rastom cena Fiata 600, i naš Fića je srazmerno dobio svoju vrednost. Ipak, kao licencni proizvod on nikada neće dostići cenu svog italijanskog parnjaka. Međutim, nostalgija, pre svega van granica bivše Jugoslavije, dovela je do toga da Fiće ''kontraši'' dostignu cene i od preko 6.000 evra. Za jedan mali automobil velikog srca, takva cena je značajna u svetu klasika, posebno imajući u vidu da je za njega vezan vrlo lokalni kult i da nije bio samostalan model.

 

Sa druge strane, nostalgija kojom je obojen Yugo znatno je negativnija. Naime, iako je služio istoj svrsi kao Fića, Yugo je imao veze sa neuspehom: Jugoslavije kao države, Yuga kao nekonkurentnog proizvoda u Evropi i Americi, pa čak i Yuga kao automobila sa dna ponude u Jugoslaviji u kojoj se imanje automobila do tada naveliko normalizovalo. Konkurencija je pojela Yuga i on je ostao simbol nemaštine, snalaženja i ograničenih mogućnosti u crnim vremenima u kojima nije bilo jednakosti.

 

Da li je sve tako crno za Yuga?


Napunivši 30 godina Yugo je po FIVA pravilima postao legitiman oldtajmer što je do određene mere zainteresovalo domaće i strane nostalgičare. U trci za čuvanjem i najneobičnijih primeraka automobilske istorije, pojedini kolekcionari traže Yuga u savršenom stanju. Svaki automobil ima pravo na drugu mladost, a kada je većina primeraka zbog nebrige završila na otpadu, dobri primerci postaju sve ređi i zanimljiviji upravo zbog toga što je o njima brinuto. Zato se na stranim oglasima Yugo sreće retko, ali su tražene cene često višestruko veće od prosečne cene jednog polovnog Yuga u Srbiji. Takođe, tu je i Yugo kabriolet. Još jedan kuriozitet, Yugo sa platnenim krovom deo je domaće pop kulture, te jedan od najzanimljivijih klasičnih kabrioleta koji se mogu kupiti. Ovi jedinstveni Yugići tako imaju svoj kult u Srbiji, dok su izvan naših granica još ređi i zato zanimljiviji skupljačima čudnih, neobičnih autsajdera automobilske industrije.

 

Fićina dopadljivost je veliki deo domaćeg automobilskog identiteta, zato će Fića još uvek biti omiljeniji automobil od Yuga. Ali, kako decenije prolaze percepcija oldtajmera će se menjati i može se dogoditi da upravo dobar Yugo bude deo nove pomame za klasičnim Zastavinim vozilima.

 

Tekst: Đorđe Sugaris - Autoslavia

 

preuzeto sa - polovniautomobili.com

Share this post


Link to post
Share on other sites

Yugo je bio krs , ajde 80-ih godina i pocetkom 90-ih je nesto i vredeo, posle toga do samog kraja proizvodnje je bio obican krs, a vec o kabrioletu da ne pricamo :D Fica je za njega bio i ostao auto po svemu

Share this post


Link to post
Share on other sites

Grčki novinar sa Yugom starim 35 godina prevalio 1.300 kilometara

 

yugo grcka.jpg

 

Kako piše Beta, grčki novinar prešao je Zastavinim Yugom 55L starim 35 godina 1.300 kilometara od Minhena do Kragujevca i o tome objavio reportažu na sajtu atinskog dnevnika ''Proto tema''.

''Tri decenije pošto je taj automobil u čiju se pouzdanost i izdržljivost sumnjalo proizveden u državi koja više ne postoji'', piše grčki novinar, ''ja počinjem da sumnjam da je posle propasti tamošnje automobilske industrije izgubljeno nešto izvanredno, kao što su jednostavnost konstrukcije i niska cena''.

 

Stari žuti Yugo 55 novinar je za 2.000 evra kupio od belgijskog penzionera srpskog porekla, i dao još 2.850 evra za popravke, servis, osiguranje i drugo. Međutim, auto se pokvario već na putu iz Belgije ka ''zvaničnom startu'' u Minhenu. Popravku je na putu obavio Turčin, Jiksel Avčiturk, i rekao da je Yugo sjajan primer izrađen za mehaničare stare škole poput njega, a ne za računarske stručnjake koji trostruko naplaćuju samo da bi povezali auto sa uređajem za dijagnostiku''. Dva sata kasnije motor je oživeo i nagovestio da je u stanju da pređe 1.300 kilometara od Nemačke do Srbije, kroz Austriju i Mađarsku.

 

''Iskustvo vožnje Yugom na nemačkim auto-putevima jedinstveno je: Nalazite se u malom, laganom i sporom vozilu koje za ostale vozače ne postoji - potpuno su ravnodušni prema njegovoj zastarelosti'', piše novinar. Ali, na sporednim putevima situacija se drastično menja: dok Yugo prolazi kroz sela i male gradove, vozači i prolaznici ga pozdravljaju osmesima, mahanjem i ''beskrajnim pravljenjem selfija što čine uglavnom vozači kamiona sa istočnoevropskim registracijama, kao da vozimo zlatni McLaren P1. Na početku putovanja je ''najveća brzina Yuga sa naporom bila 105 kilometara na sat, indikator goriva je bio crven uprkos punom rezervoaru, zbir buke od vetra i guma je bio tragičan, dok se potrošnja goriva lako mogla porediti sa Porscheom 911 jer je dostizala 12.8 litara na 100 kilometara''. Ali, nekim čudom se situacija poboljšavala tokom putovanja, te je još pre dolaska do Beča maksimalna brzina porasla na znatno iznad 130 kilometara na sat.

Ali, ''smrad benzina u kabini nije nestao'', piše autor i navodi da je to bio čest problem Yuga, kao i to što se oseća svaka neravnina na putu i svaki trzaj svakog od delova vešanja i prenosnog mehanizma. Pojavili su se i drugi problemi: iznenadno povremeno paljenje lampice upozorenja na punjenje akumulatora, otpadanje kablova radija, a potom i ispadanje zvulčnika, klimanje unutrašnjeg retrovizora i lom naslona sedišta vozača. ''Na sve ostalo nema pritužbi. Sve je radilo savršeno'', piše grčki novinar.

 

Zbog gužve na glavnom putu ka Budimpešti, temperatura motora Yuga je dostigla opasnu, a auto se potom na sporednim putevima mučio da pretekne još sporija vozila. Yugo je odahnuo tek u dugačkoj koloni na granici Srbije gde je tokom dugotrajnog čekanja imao vremena da se ohladi. U Srbiji, piše novinar, ''u domovini Yuga, naišli smo na njegove rođake jer tamo još postoji duboka ljubav prema njemu, iako je bio ozloglašen zbog nerazumno brzog rđanja i zbog gadnih dečijih bolesti. Yugo po savremenim bezbednosnim standardima nije pouzdan automobil i nema, u najmanju ruku, podnošljiv kvalitet, ali na svoj način pokazuje svoju jednostavnost'', piše grčki novinar.

 

Posle veoma naporne 10-satne vožnje od Minhena, na putu ka Beogradu se po kiši i susnežici pokazalo da brisači vetrobrana, kočnice i gume Yuga u današnje vreme nisu dorasli zadatku. Napokon, po dolasku u Kragujevac gde je nekada proizveden, tokom ''očajničke potrage'' za hotelom u kojem je grčki novinar rezervisao prenoćište, Yugo je jedva išao uz sve veće probleme sa motorom koji je ponekad radio sa dva, ponekad sa tri cilindra, a na svakom semaforu se gasio bez razloga. Sledećeg jutra, iako ''odmoran'' Yugo više nije upalio. Pojavio se ''lokalni heroj, majstor Aleksandar, okoreli automehaničar'' - nekadašnji radnik Zastave sa pratnjom svojih prijatelja. Zaprepašćeni pričom o putovanju Yuga čak od Belgije do Kragujevca, bacili su se na motor, kočnice, kablove, vešanje i ''izveli svoje čarobne trikove''.

 

Yugo je još jednom proradio posle opsežne dvočasovne popravke uz zamenu niza delova, a sve za manje od 100 evra. Pred radionicom su se okupili drugi vlasnici Yuga i čudili se prvobitnoj ideji grčkog novinara da svog pokloni gradskoj upravi Kragujevca jer, kako su mu rekli, ne samo što ih je tamo mnogo, nego im je ''cena gotovo smešna - ne više od 600 evra''. Šta je konačna sudbina žutog Yuga ne piše u članku na sajtu atinskog dnevnika ''Proto tema''.

 

preuzeto sa - Auto Blog

Share this post


Link to post
Share on other sites

vrelegume.jpg VreleGume video: John Savage i Yugo GVX

 

Bukovski iz ''Kose'',  Marijin ljubavnik, Lovac na jelene i kumić porodice Korleone,  američki glumac John Savage našao se za volanom često hvaljenog, ali i kuđenog izvoznog proizvoda SFRJ.

Čujete i počujte njegove utiske:

 

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Fica nije bio popularan do pre jedno 6-7 godina kada je potraznja iznenada skocila, prvi modeli Z101 se isto polako pocinju traziti kao, dok se Yugo najvise trazi medju onima koji zele da ga modifikuju. Reci da se ne ceni je prilicno smesno s obzirom da se dobro ocuvani noviji modeli prodaju za 1000-1300 evra, sto je na nivou Punta slicnog godista, a Punto je duplo skuplji auto. Ja sam drugarov prodao za 900e odmah prvi dan kad sam ga izvezao na auto pijacu, a iako je bio odrzavan, nije bio u nekom kao nov stanju, nego vidljvo koriscen.

 

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.


 

 



Info

FLCS Forum koristi tzv. kolačiće (cookies), kako bi korisnicima osigurao funkcionalnost i jednostavnost korišćenja. Daljim pregledom ovog Foruma dajete svoj pristanak za korišćenje "kolačića".

×
×
  • Create New...