Jump to content
FAS Goran
neshaoct

Preteča Formule 1 na Kalemegdanu

Recommended Posts

 

Od ranog jutra hiljade znatiželjnika hrlilo je ka Kalemegdanu. Na okolnim zidinama i tribinama postavljenim duž Francuske i Tadeuša Košćuška i preko puta Karađorđeve ulice nije bilo slobodnog mesta. Beograd je imao 360.000 stanovnika, a Međunarodne automobilske i motociklističke trke održane 3. septembra 1939. pratilo je oko 75.000 gledalaca. Bio je to najveći sportski događaj u Jugoslaviji između dva rata i najposećenija priredba na Balkanu tog vremena.

Trke su održane u čast rođendana (6. septembar) mladog kralja Petra II Karađorđevića, a organizatori su bili Automobilski klub Kraljevine Jugoslavije i list ''Politika''. Od devet održanih, najatraktivnija je bila trka ''gran pri'' automobila, preteče današnje Formule 1, u kojoj su učestvovali najveći šampioni tog vremena. Knjiga o ovom nesvakidašnjem događaju autora Nebojše Đorđevića, predsednika Udruženja istoričara automobilizma, dragoceno je svedočanstvo ne samo o razvoju auto-moto sporta u Srbiji, već i o atmosferi koja je vladala uoči početka II svetskog rata.

 

Specijalni vozovi

Dok su se Nemci uveliko spremali za rat, širom Jugoslavije iz aviona su izbacivani leci kojima je stanovništvo pozivano da iskoristi povlastice koje je Ministarstvo saobraćaja odobrilo za putovanja u Beograd na dan velike trke. Za specijalne vozove koji su organizovani iz većih gradova odobravan je popust od čak 66 odsto. Povratna karta iz Niša je koštala 72, iz Sarajeva 120, Ljubljane 145, a iz Splita 200 dinara. Ulaznica za tribine koštala je od 100 do 200, a karte za stajanje od 10 do 20 dinara. Katalog o trci s biografijama učesnika koštao je tri dinara, a u prodaju je puštena i prigodna serija poštanskih maraka. Duž staze postavljene su brojne prodavnice sendviča i pića sa strogo propisanim i svugde jednakim cenama.

Start i cilj trke bili su u ulici Maršala Pilsudskog (Tadeuša Košćuška) kod hotela ''Srpska kruna'' (Biblioteka grada Beograda). Staza dužine 2.974 metra vodila je nizbrdo, pored zoološkog vrta, do Dušanove ulice, pa dalje pored Zavoda za izradu vojne odeće (kasnije ''Beko''), mimo Nebojšine kule, a iznad ušća Save u Dunav. Nakon toga izbijalo se u vrh Karađorđeve ulice, odakle se oštrom krivinom vozilo u usponu pored zgrade Francuskog poslanstva i ponovo stizalo do starta. Na tom mestu gledaoci su imali priliku da uživaju u posebnim atrakcijama – zbog naglog prestanka uspona trkački automobili su ovde leteli i po desetak metara kroz vazduh.

 

Neka rat sačeka

Tokom drugog treninga 1. septembra pročulo se da su nemačke trupe ušle u Poljsku. U suncem okupani Beograd (tog dana je bilo 30 stepeni) ta je vest unela dodatno uznemirenje. Učešće u trci otkazali su trkači iz Francuske, kao i Mađar Vilhajm. Trening su normalno održale samo nemačke ekipe – “Mercedes-Benc”, sa evropskim prvakom Hermanom Langom i Manfredom fon Brauhičem, i “Auto Union”, sa Taciom Nuvolarijem i Hermanom Milerom. Ali noć uoči trke donela je nemir i Nemcima.

Vođa ekipe ''Mercedes-Benca'' Alfred Nojbauer, koji je vozač auto-trka postao na nagovor svog prijatelja Ferdinanda Poršea, ostao je bez teksta kada mu je Herman Lang saopštio da je drugi vozač odleteo za Nemačku poručivši ''da jedan Fon Brauhič ne može mirno da sedi kad otadžbina zove''.

Poludevši Nojbauer je odjurio do zemunskog aerodroma, uleteo u Lufthanzin avion čiji su motori već bili upaljeni i izvukao Fon Brauhiča napolje rečima: ''Ako želiš u rat, možeš da sačekaš još nekoliko sati...''

Nebojša Đorđević kaže da je Nojbauer u knjizi svojih sećanja napisao da je bio silno iznenađen kada je otkrio da destinacija aviona nije bio Veliki rajh, već neutralna Švajcarska. Da je Fon Brauhič imao političke nedoumice, potvrđuje i činjenica da je nakon rata prebegao u Istočnu Nemačku.

 

Plavi bugati

Pred sam početak trke stigla je vest da su Engleska i Francuska objavile rat Nemačkoj. Ipak, tačno u 11 časova intonirana je himna Kraljevine Jugoslavije, pesma sastavljena od tri pesme – prva i četvrta strofa su bile iz “Bože pravde”, druga iz današnje himne Hrvatske “Lijepa naša domovino” i treća iz pesme “Napred zastavo slave” koja je danas svečana pesma Vojske Slovenije. I trke su počele.

Glavni događaj, trka ''gran pri'' vozila, jedina je vožena u 50 krugova (ukupno 139.7 kilometara). Nakon odustajanja Francuza i Mađara, na megdan srebrnim vozilima ''Mercedesa'' i ''Auto Uniona'' u plavom ''Bugatiju 51'' jedini je izašao Boško Milenković, bogati naslednik koji je u mladosti svirao violinu i ne radeći ništa živeo od izdavanja stanova. A onda su ga ''zarazili'' ljudi kojima je “benzin u krvi”, pre svih legendarni beogradski motociklista Voja Ivanišević.

Vatreno krštenje Milenković je doživeo 1932. osvojivši treće mesto u trci na avalskim serpentinama. A onda je kupio polovni ''bugati 5'' kakvih je proizvedeno svega četrdesetak komada. Iako ga je izletanjem sa staze u rumunskom Klužu znatno oštetio, u jedva popravljenom “bugatiju” Milenković je na stazi oko Kalemegdana zauzeo četvrto mesto. Pobedio je Tacio Nuvolari, Manfred Fon Brauhič je opravdao epitet ''večitog drugog'', a trećeplasirani Miler sa prosečnom brzinom od 136 kilometara na čas odvezao je najbrži krug. Evropski prvak Lang je odustao nakon što mu je kamičak izbačen točkovima Fon Brauhičevog “mercedesa” razbio naočare.

Zatvor za organizatora

Dodela nagrada obavljena je na svečanom prijemu u prostorijama Auto-kluba čiji je predsednik bio dr Velizar Janković. Kao pobednik Tacio Nuvolari je primio pehar kralja Petra II, zlatnu plaketu, diplomu i 15.000 dinara, a “Auto Union” ga je nagradio sa 3.715,5 RM (rajhs maraka). Drugoplasirani Fon Brauhič dobio je deset, a trećeplasirani Miler 5.000 dinara. Bez nagrade je ostao Boško Milenković koji je ubrzo izgubio i čitav imetak – u šestoaprilskom bombardovanju 1941. nekoliko njegovih kuća u Knez Mihailovoj pretvoreno je u ruševine. Posle rata Milenković je radio kao vozač trolejbusa u GSP-u Beograd, a razočaran 1955. je izvršio samoubistvo.

Zbog saradnje sa fašističkom Nemačkom i organizovanja trke na Kalemegdanu uz učešće nemačkih firmi i vozača, bivši ministar saobraćaja Kraljevine Jugoslavije dr Velizar Janković posle rata je odležao tri godine u zatvoru u Sremskoj Mitrovici. Od događaja zbog kog je Janković robijao do danas na ovim prostorima nije održana više nijedna trka tog ranga. Zato 3. septembar 1939. nije značajan samo za auto-moto sport. Taj lepi nedeljni dan u Beogradu, kako piše na kraju knjige Nebojša Đorđević, bio je jedan od poslednjih trenutaka opuštanja pred katastrofu koja će uskoro zadesiti Evropu.

Uznemirili lavove, pa otišli na ćevape

Nesnosna huka metalnih nemani tokom prvog treninga, piše Đorđević, iznenadila je Beograđane. Uznemireni lavovi, tigrovi i slonovi iz zoo-vrta morali su da budu prebačeni u lagume ispod Tašmajdanskog parka. Nakon treninga nemački trkači su obišli redakciju dnevnog lista ''Vreme'', a onda završili u Skadarliji – uz ćevape, šljivovicu i crno vino.

___________________________

 

Preuzeto sa - Blic

Share this post


Link to post
Share on other sites

U Beogradu se pre 75 godina vozila Formula 1 (Video)

 

trke-4.jpg

 

Velika je šteta što je jedan značajan događaj, koji je počeo za vreme Drugog svetskog rata u Beogradu, skoro totalno pao u zaborav. A značajan je jer su 3. septembra 1939. godine u Beogradu vožene prve i jedine trke tadašnjih bolida Formule 1.

Pre 75 godina, u čast rođendana kralja Petra Drugog Karađorđevića, održane su na stazi oko Kalemegdana prve beogradske Međunarodne automobilske i motociklističke trke. Pred oko 75.000 gledalaca (od kojih 5.700 na tribinama) izvezeno je pet motociklističkih i četiri automobilske trke.

 

trke-6.jpg

 

U glavnoj trci koja bi u svakom pogledu odgovarala savremenim takmičenjima Formule 1, nastupili su svetski asovi tog vremena u bolidima “mercedesa” i “auto uniona”. Na stazi dugoj 2,794 km voženo je 50 krugova.

Bila je to zapravo poslednja GP trka planirana za tu takmičarsku sezonu, a pošto je dva dana ranije započeo Drugi svetski rat, posle trke oko Kalemegdana došlo je do prekida GP takmičenja koji je trajao punih sedam godina.

Ogromna buka izazvana već na prvom zvaničnom treningu (31. avgusta) gotovo je preplašila Beograđane, ali i uznemirila životinje u obližnjem Zoološkom vrtu, tako da je veći broj morao da bude prebačen u lagume ispod Tašmajdanskog parka.

 

trke-1.jpg

 

Toga dana Beograd je ugostio neke od najvećih imena toga vremena, kao što su Tacio Nuvolari, Manfred Fon Brauhič, Herman Lang… Nažalost, zbog pretnje rata u Beograd nisu došli Rober Mazo i Žorž Grinjar, ali ni Rudolf Karačola, koji je bio povređen.

Na ovoj GP trci je pobedio Tacio Nuvolari, a koliki je majstor bio, pokazuje podatak da je u Beograd stigao tek dan pred trku i odvozio samo jedan trening.

Na kraju trke, poredak je bi sledeći:

 

1. Tacio Nuvolari (Auto Union) – 130,839 km/h,

2. Manfred fon Brauhič (Mercedes-Benz) – 130,4 km/h,

3. Herman Paul Miler (Auto Union) – 129,8 km/h.

 

trke-5.jpg

 

Podela nagrada obavljena je u zgradi beogradskog Autokluba (sad Klub književnika) u Francuskoj ulici br.7. Ova trka, toliko značajna za tadašnji Beograd, pominje se u svim publikacijama vezanim za predratni automobilski sport.

Veliki jubilej trke bolida Formule 1 trebalo je da se obeleži 1999. godine. Beogradski Muzej automobila na vreme je započeo pripreme za što dostojnije obeležavanje 60. jubileja. Pored ostalog, bile su predviđene demonstracione vožnje oko Kalemegdana 3-4 GP automobila, učesnika trke u 1939, ali je ratno stanje to onemogućilo.

Međutim, kako se ovaj istorijski dan ne bi zaboravio održane su automobilske trke na Ušću tri vikenda zaredom.

U nastavku članka možete pogledati izuzetno redak i vredan video zapis u kome možete videti deo atmosfere iz tadašnjeg Beograda i događanja za vreme i oko trke:

 

 

(Telegraf)

Edited by neshaoct
spojeno

Share this post


Link to post
Share on other sites

Aj', sto zvuci... :laughing:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Bila su nekad lepa vremena a sada su ostale samo lepe uspomene u ludom vremenu!

Share this post


Link to post
Share on other sites

F1 u Beogradu ne ali 80 te su mi ostale u lepom secanju.

Pa nisam bas toliko mator? :help:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Eh... 80te...

štap? Onako radi imidža

A i 90 su mi donele bolove u leđima!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Tazio Nuvolari - Beogradski krug za 74 sekunde, 3. septembra 1939. godine

 

Nuvolari_Tazio.jpg

 

Pre tačno 80 godina Tacio Nuvolari ''obrnuo'' je najbrži krug ikada oko Kalemegdana. Bez ABS, KERN, ASP, karbona, kevlara, radio uređaja... Trolitarska mašina, turbina, oktani i srce u junaka. Na to podseća poznati urednik i voditelj televizijske emisije ''Vrele Gume'', Miodrag Piroški. Jedan da najpoznatijih vozača svih vremena, celom svetu omiljeni Italijan Tacio Nuvolari ostvario je u Beogradu, davne 1939. godine, neverovatan rezultat. Kao as od 46 godina posle 50 krugova pobedio je u svom Auto-Unionu. Celu stazu - kaldrmu oko stare tvrđave na Kalemegdanu dugačku 2.794 metara obišao je fantastičnom brzinom u vremenu od 1.14.0 minuta, odnosno za 74 sekunde. Takođe je isto vreme ostvario i Nemac Manfred Fon Brauhič u Mercedesu, koji je zauzeo drugo mesto. Bile su to mašine od 3.000 kubika, sa 12 ventila, kompresorom, jačine 500 konja ( AutoUnion) i 485 konja (Mercedes) sa točkovima 19 i sa veoma malom težinom od ispod 1.000 kg.

 

preuzeto sa - Auto Blog

Share this post


Link to post
Share on other sites

Montiranje tribine u Pariskoj ulici, pripreme za jedinu zvaničnu trku koja se vozila za vreme Drugog svetskog rata, na današnji dan, 3. setpembra 1939, oko Kalemegdana.

 

241360576_4834350993287828_6700419756400120864_n.thumb.jpg.f4acf50683f88550569e47b26446d7db.jpg

 

Herman Lang u Mercedesu na krivini kod Francuske ambasade.
Lang je imao peh (kamenčić mu je razbio zaštitne naočari i povredio oko) pa je usmesto njega, trku u Mercedesovom bolidu sa brojem 2 nastavio rezervni vozač Valter Bojmer, no, ni on nije imao mnogo sreće, posle samo nekoliko krugova završio je trku izletanjem u drvored kraj Kule Nebojša.

 

241294299_4834364899953104_3818791611955091633_n.thumb.png.405c2be32f7d82b02da0e615db87a1d3.png

 

Nuvolarijev bolid (Auto-union "D") u Pariskoj ulici.

 

241233790_4834369289952665_1161196237128119305_n.thumb.jpg.09fc7e689e690ea70f5c4274d51249aa.jpg

 

Naš predstavnik Boško Milenković u svom (nekonkurentnom) Bugatiju, na uzbrdici kod Francuske ambasade.
Zbog odustajanja jednog Mercedesovog bolida (Lang/Bojmer), Boško je zvanično bio četvrti (od petorice koji su startovali u trci) sa petnaestak krugova zaostatka.

 

241373414_4834375979951996_6524710405837700666_n.thumb.png.7a89db89d55f041bd37e706b89c6b11c.png

 

Naš predstavnik u klasi sportskih kola do 2100cm³, Beograđanin Lazar Radić, ćaska sa publikom na nezvaničnom treningu.
Lazar je, nažalost, na prvom treningu izleteo sa staze, teško havarisao svoj auto, zbog toga nije učestvovao na zvaničnom treningu i zato nije mogao da nastupi na trci.

 

241260738_4834408799948714_3288760314690565203_n.thumb.jpg.a4022f5d28743c45a872e9f425ee59a1.jpg

 

Staza je bila prilagođena zahtevima trkača, na krivini kod Zoološkog vrta su obavljeni radovi, nasut je pesak i izveden kontra-nagib, zbog toga je tramvajski saobraćaj bio obustavljen desetak dana pre trke na linijama kod Kalemegdana

 

241171668_4834431376613123_5020340985923463467_n.thumb.jpg.9c3d6690d4907a9b646cb9c51e52c021.jpg

 

Herman Miler, drugi vozač u Auto-unionu, zauzeo je treće mesto u trci, vozio je najbrži krug trke (1 minut i 14 sekundi, 136km/č)

 

241267680_4834467549942839_3499335485417301424_n.thumb.jpg.b01ca034bde12a145c3959901ab1c6df.jpg

 

Pobednik trke Tacio Nuvolari sa beogradskom publikom, boks Auto-uniona u Pariskoj ulici.

 

241318846_4834523469937247_6808622474355212937_n.thumb.jpg.210975baf5cffb24258709c60ac871d8.jpg

 

Boško Milenković u Bugatiju (sa kojim je nastupio i u trci oko Kalemegdana), snimak posle trke na Banjici, oktobar 1940.

 

241282526_4834515489938045_1590570933459954621_n.thumb.png.d61727f832f2ad9978b0d24b8dabfc6b.png

 

Umetničko viđenje trke, Nuvolari (pobednik) u Auto-unionu ispred drugoplasiranog Brauhiča u Mercedesu (autor Fabris Lašavan).

 

241309010_4834361473286780_4040315699375790256_n.thumb.jpg.03d4225da6a40d04ae450fe0aa25d60a.jpg

Share this post


Link to post
Share on other sites

Moje poštovanje svima, imam pitanje za @Woodoo -a: Da li je ovo sve što poseduješ od fotografija vezano za Belgrade grand prix i za Boška Milenkovića ili imaš još ili možda poznaješ nekoga ko ima još fotografija sa ovog događaja?


Zovem se Boris i imao sam izložbu kolorizovanih fotografija u muzeju automobila pre dve godine, naravno uz podršku pokojnog gospodina Brace Petkovića. Iako nisam još uvek kolorizovao baš sve fotografije koje sam sakupio a vezane su za glavnu trku GP ranga, uvek sam u potrazi za još jer svakako radim na tome da ih sve kolorizujem i retuširam ukoliko imaju oštećenja. Meni su potrebne u digitalnoj formi, sve što je vezano za trku, oko trke i za događaj generalno. Mnogo zahvalan unapred na pomoći da ovim hobi projektom objedinim i sačuvam deo srpske istorije u najboljem svetlu!

 

Nekoliko fotografija koje sam kolorizovao.

 

Manfred 3 Color.jpg Manfred_1_Color.jpg Boško_Milenković_2_Color.jpg

 

 

Edited by neshaoct
dodao tag

Share this post


Link to post
Share on other sites
5 hours ago, Milutinac said:

 

 

Auuuuu, kakva slika :thumbsup:

Hvala! Boško Milenković 1939, pre trke vrši generalne pripreme na svom Bugatiju u njegovoj garaži koju je imao u Knez Mihajlovoj ulici.
Za ovu trku je specijalno poručio nov set Michelin guma iz Francuske.
Fotografija iz 1940 na Banjici sa Boškom i Bugatijem, koju je postavio Wodoo, je fantastična. Gledaću da je što pre retuširam i postavim kući kao deo dekoracije! Mnogo je dobra. Nisam očekivao da ću pronaći par odličnih fotografija ovde tako spontano. Zamolio bih svakoga ako može da mi pomogne oko ovog projekta kolorizacije fotografija sa gran prija iz 1939. Želim da napravim još izložbi, a svakako i u gradu gde sada živim, pošto sam napustio Beograd pre 4 godine. Evo još jedne sa izgradnje tribina. Inače Fotografija na kojoj je Manfred iza njegovog bolida broj 6 je bila u kutiji čuvana preko 40 godina i ja sam je prvi put prezentovao javno nakon kolorizacije. Posudio mi je kolekcionar iz Beograda koji inače i ne skuplja uopšte fotografije automobila niti tu tematiku uopšte. 

Gradnja_tribine_1939_1_Color.jpg

Share this post


Link to post
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.


 

 



Info

FLCS Forum koristi tzv. kolačiće (cookies), kako bi korisnicima osigurao funkcionalnost i jednostavnost korišćenja. Daljim pregledom ovog Foruma dajete svoj pristanak za korišćenje "kolačića".

×
×
  • Create New...