Jump to content
FAS Goran
Manfred

Lancia 037 & Stratos

Recommended Posts

14. decembra 1981. godine, Cesare Fiorio, menadžer fabričkog Lancia WRC tima, održao je kratak govor:

'' Postigli smo odlične rezultate u poslednjih 10 godina, počev još od 1972. i automobila Fluvia HF sa kojim osvajamo titulu šampiona. Ponovo smo dokazali našu superiornost osvojivši tri titule zaredom 1974, 1975, 1976. godine opet sa modelom Fluvia, a onda smo sa Fiatom 131 Abarth Rally osvojili titule 1977. 1979. i 1980. godine. Tri naša vozača su osvojila titulu šampiona :

Sandro Munari, Markku Alen i Walter Roehrl.

 

Ali, za 1982. godinu smo se morali suočiti sa značajnim izmenama pravila reli šampionata, i zbog toga smo uveli potpuno nov program. Trkaćemo se od početka aprila meseca, do kada ćemo ispuniti sva pravila oko homologacije, i proizvodnje minimalno 200 primeraka novog modela.''

Ovim govorom najavljeno je rađanje novog oružja grupacije Fiat u svetskom reli šampionatu: Lancia 037

 

 

Novi model je bio umnogome različit od svog prethodnika jer su se pravila FIA za Group B WRC šampionata značajno izmenila. Za razvoj modela bila je presudna bliska saradnja između Lancia, Abarth i Pininfarina, a rezultat njihovog rada je pokazan na međunarodnom sajmu automobila u Torinu u maju 1982. godine.

Lancia 037 u svojoj ''civilnoj'' verziji je odmah dobila pozitivne kritike specijalizovanih novinara, dok je štand Lancia na sajmu automobila danima bio opsedan od strane mnogobrojnih fanova. Predstavljeni model je bio crvene boje, sa benzincem 2.0L četvorocilindraš sa 16 ventila, supercharged. Sa svojih 205 KS bez poteškoća je dostizala 220 Km/h, i imala ubrzanje do 100 Km/h za manje od 7 sekundi.

 

Odluka koja je dovela do proizvodnje potpuno novog modela nije bila laka, jer je cilj bio zameniti Fiat 131 Abarth koji je nizao uspeh za uspehom. Unutar Fiat grupacije bilo je ljudi koji su smatrali da treba zadržati imidž koji je imao Fiat 131 Abarth, kao modela koji dolazi iz masovnih proizvodnih serija, i nije isključivo pravljen za reli takmičenje. Drugi su ipak želeli da se napravi automobil koji neće biti masovno pravljen, već u minimalnim serijama kako bi se samo ispunili uslovi za dobijanje homologacije, ali će zato biti specijlizovan za reli takmičenje poput modela Stratos. U svakom slučaju, bilo je potrebno uraditi posao što pre, pa još napraviti 200 primeraka koji će se komercijalno prodavati, a po svojim tehničkim karakteristikama moraju biti veoma blizu trkačke verzije.

 

Mogućnost da se ugradi Turbo motor, iako je u početku razmatrana kao jedna od opcija, ubrzo je ipak odbačena od strane Sergio Limonea, inžinjera koji je direktno bio zadužen za nov model. Glavni razlog za odustajanje od Turbo motora je nedostatak vremena jer Lancia nije mogla brzo razviti takav motor koji bi istovremeno bio snažan i pouzdan, za razliku od npr. njihovih kolega iz Audija koji su već imali iskustva sa takvim motorom iz svojih modela.

Takođe, rešenje o pogonu na svim točkovima je odbačeno iz istih razloga kao i razvoj novog Turbo motora. Sergio Limone nije želeo da ide sa toliko novih tehničkih rešenja koja bi sigurno pravila probleme na stazi, već je hteo da koristi tehnologiju koju je u to vreme Lancia poznavala do najsitnijih detalja. Uostalom, Turbo motor, kao i pogon na svim točkovima dolazi par godina kasnije u modelima Lancie. Dakle, pogon na zadnjim točkovima, prenošenje što više šampionskih karakteristika modela 131 Abarth, ali sa izraženim napretkom po pitaju šasije, je bio glavni cilj inžinjera. Sve je moralo biti napravljeno na najprostiji mogući način kako bi se omogućila brza popravka ili zamena tokom šampionata. Napravljeno je novo oslanjanje, tj. više se nije koristilo McPherson kao na modelu 131 Abarth.

 

Zbog trke sa vremenom, bilo je razmatrano da se koristi osnova nekog od modela koji se već pravi u okviru Fiat Grupacije. Tri modela su uzeta u razmatranje ;

Fiat Ritmo, Lancia Delta, i Lancia Beta Monte Carlo. Ritmo je najlakše odbačen kao neodgovarajuća osnova. Čak i nije bio toliki problem u osnovi koju je koristio Ritmo, već pre svega u imidžu koji je Lancia želela da izgradi, a tome sigurno ne bi previše pomogla činjenica da se za osnovu uzima Ritmo, jedan mali, masovno pravljen gradski automobil. Najveći tehnički problem je bio uslov da motor mora biti centralno postavljen, što ipak ni Ritmo ni Delta nisu mogli jednostavno ispuniti. Zbog toga su se okrenuli modelu Beta Monte Carlo.

 

Sergio Limone je najviše podržavao upravo opciju da se izabere taj mali sportski automobil. Pravi, čvrsti sportski model, koji je sa uspehom prodavan ne samo u Evropi, već i na zahtevnom i probirljivom Američkom i Kanadskom tržištu pod nazivom Scorpion. Posle dosta razmatranja, proveravanja kompatibilnosti, jula 1980. godine su napravljeni prvi nacrti novog modela pod radnim nazivom SE037, a samo 6 meseci kasnije tj. u decembru 1980. godine, prvi prototip je već prelazio kilometre na stazi Corso Marche ( bivšem aerodromu ) u Torinu.

Za dizajn je bio zadužen Studio Pininfarina, koji je već ranije radio za Lanciu.

 

Prvi prototip je ustvari napravljen tako što je prepravljena jedna Lancia Beta Monte Carlo, a ne tako što je napravljen potpuno nov automobil. Rezultat ipak nije bio dovoljno dobar. Zbog toga je inženjer Fioravanti napustio ideju o koriščnju modela Beta Monte Carlo kao osnove koje se mora čvrsto držati. To je odmah dalo više slobode dizajnerima studija Pininfarina, koji su onda bolje mogli uklopiti tehnička rešenja novog automobila u skladni i dopadljiv dizajn. Aerodinamika novog automobila je ispitivana u vazdušnom tunelu. To je naročito bilo važno kako bi automobil mogao sa istim podešavanjima da bude odlično upravljiv i na brzim, i na sporim deonicama relija. Upravo pojedina aerodinamička rešenja su davala grip automobilu na brzim deonicama.

 

Paralelno sa dizajnenrima iz studija Pininfarina, tehničari Abartha su se posvetili razvoju šasije i motora. Ova dva elementa su od krucijalnog značaja za odličan trkački automobil. Šef Abarthovih stručnjaka bio je, već više puta pominjani, Sergio Limone. Samo već proverena tehnička rešenja su korišćena, i nijedan aspekt nije ostavljen po strani. Bezbednosti je posvećeno dosta pažnje, što se najbolje videlo prilikom ispitivanja u Fiatovom centru za bezbednost, imajući u vidu da se nov model pokazao kao izuzetan. Na mnogobrojim crash testovima videlo se da je nova struktura sposobna da istrpi jake udarce, da omogući otvaranje vrata posle frontalnih udara, a da istovremeno bude lagana. Što se tiče motora, i tu se išlo na proverena rešenja. Klasični Fiatov motor iz tog vremena je imao četiri cilindra, 1995 ccm i 4 ventila po cilindru. Ovo rešenje je već ranije korišćeno od strane Fiat-Abarth Racing Division sa dosta uspeha. Konfiguracija sa 4 ventila po cilindru je već bila korišćena na šampionskom Fiat 131 Abarth, koji je opet koristio jednu od evolucija motora od 1800 ccm iz modela Fiat 124 Abarth. Dakle, stari, provereni motor. Njegova snaga je znatno povećana korišćenjem kompresora za čije uvođenje je bio zaslužan.

 

Aurelio Lampredi. U to vreme, automobilske kompanije su imale različite stavove po pitanju Turbo motora u reli šampionatu. Čak i u okviru Abartha je bilo različitih mišljenja. Sa jedne strane, ukoliko bi se odlučili za Turbo motor, to bi sigurno potpomoglo komercijalni uspeh modela Lancia Trevi i Lancia Beta HPE. Mađutim, ubedljivo najveća mana tadašnjih Turbo motora, u svetlu korišćenja u reli šampionatu, bila je tzv. Turbo rupa. Da bi se osetio efekat turbine, motor je morao biti u određenom broju obrtaja, i sve dok se ne dođe do tog broja, motor vuče samo kao atmosferski benzinac. U WRC šampionatu jedna od najvažnijih stvari je brz izlazak iz mnogobrojnih krivina, momentalni jak odziv na gas, a toga nije bilo kod Turbo motora, već se moralo čekati da motor dođe do dovoljno visokog broja obrtaja. Sa druge strane kompersor se ne pokreće na taj način, već je tu da pruži snagu odmah, bez obzira na ostvareni broj obrtaja, ili količinu izduvnih gasova, jer se pokreće preko kaiša po startovanju motora. Isto kao što se npr. alternator pokreće, preko kaiša, odmah po startovanju motora.

 

Pored kombinacije šasija – motor, i drugim tehničkim rešenjima je posvećena pažnja. Menjač ZF je već korišćen u automobilima Maserati Bora i De Tomaso Pantera, samoventilirajući diskovi, adaptivno vešanje su još neka od rešenja koja su korišćena na 037. Sve komponente, onako kako su projektovane, poslate su u prostorije Lancia u Borgo San Paolo blizu Torina, gde je izvršeno njihovo sklapanje. Svaki od ukupno 222 primerka je ručno sklapan, i farban. Svaki deo, svaka komponenta je dodatno testirana i proverena pre ugradnje. Na kraju sklapanja automobila, svaki primerak je morao da prođe inspekciju kvaliteta od strane Giorgio Piante, glavnog Abarthovog inžinjera za kvalitet, i tek posle njegove dozvole automobil je išao u salon na prodaju.

21.04.1982. godine, crvena Lancia Rally 037 je predstavljena na 59. Međunarodnom sajmu automobila u Torinu.

 

Putna verzija Lancia 037

 

Od svih boja, sigurno da je crvena boja najvažnija, najintenzivnija, puna simboličnog značenja…Tradicionalo, to je boja ljubavi, strasti…ali, isto tako i patnje. Boja koja ne prolazi nezapaženo. Zbog ovih, ali i drugih razloga, crvena boja je izabrana kao boja Italijanskih trkačkih, sportskih automobila. Ova boja se najčešće povezuje sa mističnim automobilima iz Maranella, crvenom bojom Ferrari modela, ali je neophodno podsetiti da su u prošlosti i drugi Italijanski automobili nosili crveno odelo. Alfa Romeo i Maserati, ali i sportski modeli Lancie poput Stratosa, a pre njega i Fluvia su imale istu nijasnu crvene boje, u koju je bio ofarban i Fiat 131 Abarth.

 

Upravo u takvoj crvenoj boji, 21.04.1982. godine Lancia Rally 037 je pokazana svetu. Jaka svetla na štandu Lancia su dodatno pojačala crvenu boju, tako da je Lancia 037 zasluženo osvojila svoju prvu nagradu - za lepotu. Od strane stručnih novinara, proglašena je ‘’Kraljicom’’ sajma automobila u Torinu. Svi su bili oduševljeni poslom koji je obavio studio Pininfarina.

Sličnosti sa modelom Lancia Beta Monte Carlo postoje, ali je ipak mnogo više značajnijih razlika. Dugačka je nepunih 4m, široka 1.85m., a visoka je samo 1.19m uz međuosovinsko rastojanje od 2.44m. Unutrašnjost je u potpunosti prilagođena sportskoj upotrebi, tako da nema nikakvog luksuza.

 

Lancia Rally 037 (Lancia Abarth #37) je napravljena ranih 80-tih godina isključivo zbog učestvovanja u svetskom reli šampionatu FIA Group B.

Za razliku od svog prethodnika Stratosa koji je imao šestocilindraš, Lancia Rally 037 je imala motor 2.0 supercharged sa 4 cilindra i oko 250 KS. Snaga je postepeno rasla sve do verzije Evolution predstavljene 1984. godine koja je iz 2.1 T motora davala 325 KS. Lancia 037 se bazirala na komercijalnom modelu Lancia Monte Carlo ( naziv Scorpion je korišćen za tržišza Amerike i Kanade ). Broj 037 je stavljen u naziv modela zato što je automobili pre svega bio projekat Abartha, a njima je to bio 37. automobil po redu. Uprkos nedostatku pogona na svim točkovima, što se najviše osetilo na relijima voženim po šljunku i uopšte podlogama sa slabijim gripom, model 037 je osvojio titulu u svetskom reli šampionatu 1983. godine dok je za volanom bio Walter Röhrl.

 

Poslednji takmičarski rezultat Lancia 037 je ostvarila u WRC šampionatu 1986. godine na Safari reliju. Osvojeno je treće mesto od strane Markku Alena. Lancia 037 je imala svoje prvo pojavljivanje na reliju u Italiji 1982. godine. Ali, oba automobila 037 nisu završila takmičenje zbog problema sa menjačem. Inače, cela sezona 1982. je bila obeležena odustajanjima. Sledeća sezona je bila znatno uspešnija, i Lancia je sa ovim modelom te godine zabeležila i prvu pobedu. I, ne samo da su njeni vozači zabeležili prvu pobedu, već je iste 1983. godine Lancia osvojila titulu u konstruktorskom šampionatu jedan reli pre kraja. U to vreme, titula u šampionatu konstruktora je bila prestižnija, važnija od pojedinačne titule vozača kao šampiona. Upravo zbog toga, na poslednjem reliju sezone 1983. godine Lancia uopšte nije ni učestvovala, jer je titulu već obezbedila, iako je njen vozač Walter Röhrl još uvek mogao da postane šampion.

Polovinom 1985. godine, model 037 je zamenjen sa modelom Delta S4.

 

 

Edited by neshaoct
format

Share this post


Link to post
Share on other sites

Lancia 037 STRADALE

Konkretno ovaj primerak je presao 10 556 km, godiste 1983.

Motor Abarth 1995 ccm, 4 cilindra, 16 ventila, dve bregaste, aluminijumska glava, nadpunjenje kompresorom. Izbacivao oko 270 KS... a i vishe

aV1i76kA.jpg

Pq1kslBr.jpg

Pq1kst4S.jpg

gx1VUeiA.jpg

Pq1ktWn9.jpg

aV1i9a20.jpg

gx1VV8FS.jpg

Edited by Manfred

Share this post


Link to post
Share on other sites

:thumbup: sjajan post. bas sam trazijo nesto vise da saznam o ovom automobilu.

a ne pricaj da su mogli da osvoje i sampionsku titulu, hehehehe, kakve budale

Edited by stajnajn

Share this post


Link to post
Share on other sites

Mnogo je receno ali imalo bi jos stosta da se kaze o rally legendama :unworthy:

Da nije bilo tog nesrecnog slucaja i zabrane grupe B ko zna kakve bi danas automobile vozili i sta bi im sve bilo pod haubom. Cinjenica je da vodeci svetski proizvodjaci automobila tek sada imaju u svojim modelima ono sto je Lancia imala pre skoro 30 godina u Rally 037 i Delti S4.

Kao klinac imao sam zelju da pilotiram nekim lovcem. Tu zelju imam i danas ali kada bi mi neko ponudio da biram da sednem u kokpit nekoliko najsavremenijih aviona ili da provozam samo po jedan minut Deltu S4, Rally 037 ili Stratos pogodite sta bih izabrao? :ice:

Share this post


Link to post
Share on other sites

zajebalo vek,auto izgleda ekstra,pre bi ovo vozio nego neki danasnji superautomobil,ovo je prava egzotika :unworthy:

a mogu zamisliti sta je sve radio i kako su pobedjivali na relijima

Share this post


Link to post
Share on other sites

U toku održavanja desetog po redu Rally Legent 2012 bilo je moguće videti i nekoliko originalnih Lancia Stratos modela koji su uneli malo živosti u čitav ovaj događaj. Izgled, zvuk i harizma kojom plene ovi automobili čine ih najpoželjnijim vozilima na svetu.


Ovo je zaista čudno budući da Stratos nije model visokog kvaliteta, a možete se uveriti i sami kako to sve izgleda.



Preuzeto sa moto.rs

Share this post


Link to post
Share on other sites

A sta je tu cudno!? Ako uporedis performanse i uspehe Stratos-a sa pogonom na zadnje tockove, starog 40 godina i nekog danasnjeg rally automobila videces zasto svi mi koji volimo rally sanjamo da se provozamo bar jedan krug u STRATOS-u. :wub:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Lancia Stratos je konstruisana i proizvedena SAMO za pobede na reliju!

To je u svoje vreme i ostvarivala.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Pa kad se pogleda bilo koji auto tadašnje grupe B videće se isti princip kvaliteta. Ta kola nisu pravljena za salone.

Verovatno bi skupljao oči po lobanji posle jednog kruga.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.


 

 



Info

FLCS Forum koristi tzv. kolačiće (cookies), kako bi korisnicima osigurao funkcionalnost i jednostavnost korišćenja. Daljim pregledom ovog Foruma dajete svoj pristanak za korišćenje "kolačića".

×
×
  • Create New...