Jump to content
FAS Goran

Recommended Posts

Bilo kakva priča o ovom modelu nije moguća bez uvoda. Uvoda koji će objasniti kad, kako, i zašto je nastao ovaj model...

 

''Group B'' šampionat rođen je 1982. godine, kao zamena za dotadašnje Group 4 i Group 5. Težina automobila je bila minimalna moguća. Savremeni materijali su mogli biti korišćeni bez restrikcija

Nije bilo boost ograničenja, što je ustvari otvorilo vrata za neograničenu snagu u automobilima koji su pripadali toj klasi. Početak takmičenja u novoj klasi odmah je doprineo većoj popularnosti i zanimanju za reli trkanje, mnogi veliki proizvođači automobila su napravili svoj auto za ovu klasu, i sve je to doprinelo velikoj poseti publike. A, publika je bila posebna priča. Tada nije bilo sigurnosnih barijera, nije bilo obavezne bezbedne udaljenosti publike, tako da je sve zavisilo od lične hrabrosti da stanete na pola metra od ivice staze po kojoj automobili sa preko 500KS jure pored vas. Nekima je i tih pola metra bilo previše daleko od staze... Group 2 i 4 su bile glavne grupe. Group 2 nije od značaja za priču o ovom Lancia automobilu. Dovoljno je pomenuti da je ona praosnova današnjeg WRC-a. Veliki proizvođači su se takmičili u Group 4. koja je ustanovljena još 1966. godine. Tokom njenog postojanja menjala su se pravila u vezi homologacije, ali je pri kraju postojanja ovog šampionata bilo neophodno napraviti minimalno 400 identičnih automobila kao onih koji će se koristiti na trkama, kako bi se ispunili zahtevi homologacije. Modeli koji su obeležili ovu klasu su bili Lancia Stratos, Fiat 131 Abarth, Ford EscortRS 1800, i naravno Audi Quattro. Pored odluke o stvaranju Group B, postoji još jedna odluka koja je bila osnova za nastanak Lancia Delta S4. 1979. godine legalizovana je mogućnost korišćenja pogona na svim točkovima. I pored te odluke, smatralo se da će dodatna težina pogona na sva 4 točka i njegova kompleksnost, uticati da proizvođači i pored toga što smeju, ipak ne krenu tim putem jer bi pomenute osobine pogona na svim točkovima mogle negativno da se odraze na performanse automobila. 

 

Ali, to što se ''smatralo'' Audi baš i nije mnogo zanimalo, i već 1980. godine izbačen je model Audija sa pogonom na svim točkovima. Audi Quattro je u početku korišćen samo kao ''zero car''. Da, imao je broj 0, nije učestvovao u takmičenju, i služio je da prođe stazom pre svih automobila koji se takmiče kako publika ne bi bila iznenađena kada naiđe prvi auto, ali i da vozač ''zero'' automobila može dojaviti organizatorima ukoliko postoji neki problem na deonici koja se vozi. Vozači ovih automobila su obično bili profesionalci iz ranijih sezona koji su se povukli iz aktivnog takmičenja. Jedini ''problem'' sa ovim Audijem je bila njegova brzina, jer je publika lako mogla da se umori od silnog iščekivanja prvog takmičarskog automobila....Naime, na jednom reliju, Audi u ulozi ''zero car'' je imao 9 minuta bolje vreme od pobednika relija. Imajući u vidu ovaj podatak, nije trebalo puno vremena da prođe kao bi se donela logična odluka o zvaničnom početku takmičenja Audija sa ovim modelom, i to se dogodilo kasnije te iste 1980. godine na reliju Austrije. Naravno, odmah je rutinski pobedio na tom reliju. Nastavio je sa pobedama i tokom naredne 1981. godine. U šali bi se moglo reći da je taj auto bio toliko dominantan, da je čak i jedna žena uspela da pobedi vozeći ga na reliju San Remo 1981. godine. Zvala se Michele Mouton. Jedino ovaj Quattro ima veliko slovo ''Q'' u svom nazivu. Svi kasniji Audijevi modeli koji imaju pogon na svim točkovima takođe nose tu oznaku, ali sa malim slovom ''q''. Veliko slovo Q je rezervisano za ovu reli legendu.

 

U svakoj grupi, a od 1982. godine postojale su Group N, A i B, bile su sadržane i različite klase na osnovu zapremine njihovih motora. Takođe, svaka od klasa u okviru određene grupe imala je različita pravila koja su se odnosila na minimalnu težinu automobila, širinu guma... Najvažnija klasa u okviru Group B bila je do 3.000cc, odnosno 2.142,8cc ako su u pitanju turbo motori, i/ili supercharged motori.

Minimalna težina ovih automobila je morala da bude 960Kg. U ovoj klasi je Quattro bio dominantan, a glavni rival mu je bila Lancia 037. Lancia 037 je imala svoje prvo pojavljivanje na reliju u Italiji 1982. godine.

 

zza2170.jpgzza2171.jpgzza2172.jpg

 

Ali, oba automobila 037 nisu završila takmičenje zbog problema sa menjačem. Inače, cela sezona 1982. je bila obeležena odustajanjima. Motor u njoj je bio četvorocilindraš 2.0 supercharged. Namerno se Lancia nije odlučila za turbo motor zbog izražene turbo rupe, i zbog boljeg odziva na gas. Sledeća sezona je bila znatno uspešnija, i Lancia je sa ovim modelom te godine zabeležila i prvu pobedu. I, ne samo da su njeni vozači zabeležili prvu pobedu, već je iste 1983. godine Lancia osvojila titulu u konstruktorskom šampionatu jedan reli pre kraja. U to vreme, titula u šampionatu konstruktora je bila prestižnija, važnija od pojedinačne titule vozača kao šampiona. Upravo zbog toga, na poslednjem reliju sezone 1983. godine Lancia uopšte nije ni učestvovala, jer je titulu već obezbedila, iako je njen vozač Walter Rohrl još uvek mogao da postane šampion.

 

 

Tokom sezona, pokazalo se da je Audi u boljoj poziciji na relijima koji se voze na podlogama sa slabijim gripom, poput snega ili šljunka, gde njegov pogon na svim točkovima naročito dolazi do izražaja, dok je Lancia na asfaltu bila bez premca. 1984. godine je predstavljena 2. generacija sa unapređenim motorom, ali to i dalje nije bilo dovoljno dobro protiv Audija i njegovog pogona na svim točkovima. 1984. godine vozačku titulu je osvojio vozač Audija Stig Blomqvist, ali ono što je bilo mnogo važnije za 1984. godinu je ulazak Peugeot u Group B sa modelom 205 T16. On je kao i Audi imao pogon na svim točkovima, ali je bio manji, lakši. Bez obzira na izmene koje je pretrpeo Audi za sledeću sezonu, ipak je 1985. godine dominirao Peugeot. Ali, ta dominacija se odnosila i na broj udesa, i prve velike udese u Group B imao je upravo tim Peugeot. I pored toga što je polako postajalo jasno da su ti automobili prejaki, i plus previše laki da bi bili koliko-toliko bezbedni, tokom 1985. godine se pojavljuje nekoliko novih modela u šampionatu poput Forda RS200, i naravno Lancia Delta S4. 

 

U to vreme i sve ostale fabrike su već koristile pogon na svim točkovima, tako da je Lancia 037 bila ''poslednji mohikanac'' kad je u pitanju pogon samo na zadnjim točkovima. Već pomenuta 2. generacija je imala motor povećane zapremine na 2111cc i 325KS. Početna verzija je imala 265KS. Morao se napraviti novi auto. Auto koji će moći da se suprostavi ostalima...da bude bolji od ostalih. Auto koji će imati pogon na svim točkovima, koji će imati dovoljno snage, i koji će biti u skladu sa pravilima Group B, klase do 2500cc, odnosno 1785cc kad su u pitanju motori sa nadpunjenjem. 

 

Polovinom 1985. godine, model 037 je zamenjen sa modelom Delta S4. Lancia Delta S4 je sa pogonom na svim točkovima, i sa četvorocilindričnim motorom zapremine 1759cc koji je bio turbo i supercharged, kako bi se neutralisao efekat turbo rupe na malom broju obrtaja. Zvanično, Delta S4 je imala 550KS. Sve to uz samo 890Kg. težine. Nezvanično, na podlozi sa lošijim gripom (poput šljunka), ubrzavala je 0-100 km/h za manje od 2.5s !

 

zza2173.jpg

zza2174.jpgzza2175.jpg

 

 

Osnova za ovakav motor je bio iz Lancia 037, i njegovih 325KS. Taj motor iz Lancia 037 se mogao upoređivati po snazi sa motorom koji je Quattro imao 1984. godine od 350KS, ali za 1985. godinu Audi S1 je ušao sa motorom od 500KS. Zbog toga je na motor iz Lancia 037 morao da bude dodat i turbo, kako bi se stigla i prestigla ta cifra. Jedina sličnost sa komercijalnim modelom Lancia Delta prve generacije je bila u nazivu modela, i spoljašnem izgledu. Ali, tako je bilo i sa drugim proizvođačima. Karoserija je pravljena koristeći što lakše materijale, pre svega se oslanjajući na karbon, a prednji i zadnji paneli su se mogli veoma lako i brzo kompletno skinuti u slučaju oštećenja ili potrebe za lakšim pristupom tokom obavljanja servisa.

 

zza2177.jpg

 

zza2176.jpgzza2178.jpg

 

 

Za potrebe homologacije, shodno pravilima Group B, napravljeno je 200 komada Lancia S4 Stradale, koje su takođe imale centralno postavljen motor kao i reli verzija, sa 247KS. Prva pobeda je usledila odmah 1985. godine na Britanskom RAC reliju, a za volanom je bio Finac Henri Toivonen. Zapamtite ovo ime. Tokom 1986. godine, Lancia Delta S4 je zabelezila tri pobede. Jedna od njih je bila na reliju Monte Carlo, a za volanom je i u toj pobedi bio Henri Toivonen. Sezona 1986. godine je po očekivanjima trebala da bude najzanimljivija kad je Group B šampionat u pitanju. Šampion iz prethodne sezone je dobio 2. generaciju svog Peugoet 205T16 automobila, Audi je imao svoj novi Sport Quattro S1 sa preko 600KS, a tu je naravno i Lancia Delta S4 sa možda i najboljom vozačkom postavom u to vreme na čelu sa Fincem Henri Toivonenom, a za Ford je vozio šampion iz 1984. godine Stig Blomqvist.

Međutim, sezona se pamti po incidentima, udesima i pogibijama. Na Portugalskom reliju, domaći vozač Joaquim Santos izgubio je kontrolu nad svojim Fordom RS2000, udario u publiku koja je stajala pored staze, i tom prilikom je povređena 31 osoba, a 3 gledaoca su poginula. Nova tragedija je bila u maju mesecu na reliju koji se vozio na Korzici. Žrtve su bili upravo Henri Toivonen i njegov suvozač Sergio Cresto. Tragedija se dogodila drugog dana relija, na 7. kilometru 18. etape. Nema očevidaca tog udesa, tako da tačni razlozi izletanja Toivonena nisu poznati. Ono što se zna je da je u pitanju bila leva krivina koju je Toivonen promašio, izleteo sa staze, i survao se niz liticu. U tom tumbanju probušen mu je rezeorvar, tako da je gorivo došlo u kontakt sa usijanim centralno postavljenim motorom. Ono što se videlo, i što je kamera zabeležila, je velika vetrena lopta koja se odmah pojavila. Spasioci i vatrogasci su uspeli da stignu tek nekih 30 minuta posle izletanja, i jedino što su zatekli na mestu nesreće je bila cevasta šasija Lancie, i ugljenisana tela vozača i suvozača.

Naročito je teško razumeti razloge za udes jer je u toj fazi relija Toivonen bio ubedljivo prvi u poretku, i nijedan od drugih vozača mu nije mogao ugroziti poziciju, tako da nije ni bilo potrebe za forsiranjem. Takođe, Finac je imao reputaciju sigurnog vozača, i do tada nije imao ozbiljnije udese. Špekulisalo se oko njegovog zdravstvenog stanja, i gripa koji ga je možda zahvatio.

Drugi su sumnjali na mehanički problem, međutim od auta nije ostalo dovoljno da se utvrdi tačan i nesumnjiv razlog za nesreću. Slučajnost je da se tačno godinu dana pre toga dogodila još jedna nesreća vozača Lancie, odnosno 1985. godine je u svojoj Lancia 037 poginuo Attilio Bettega, dok je njegov suvozač Maurizio Perissinot bio povređen.

 

 

Smrt vozača i suvozača Lancia Delta S4, plus tragedija sa početka sezone u Portugaliji, kao i nesreća još jednog vozača Forda RS2000 Marc Surera u kojoj je on povređen, a suvozač mu je poginuo, kao rezultat su imali definitivnu odluku FIA : Ukida se Group B od 1987. godine. Audi tim nije sačekao 1987. godinu, i odmah posle Korzike su se povukli iz daljeg takmičenja.

Kraj sezone 1986. godine je obeležen skanadalom oko titule, koja je na kraju oduzeta Lancia timu tako što je poništena njihova pobeda na reliju San Remo, i dodeljena vozaču Peugeot tima Juha Kankkunenu.

 

Međutim, prestankom postojanja Group B šampionata, otvoren je prostor za nastanak još jedne reli legende iz kuće Lancia...čuvena Integrale...

Ali, uvek treba imati na umu da je njen veliki, mnogo veliki brat upravo bila Lancia Delta S4, koja je bila duplo jača, plus i lakša od nje. Mnogi vozači koji su vozili Deltu S4, i kasnije prešli za volan Lancia Integrale, mislili su da uopšte nemaju motor, odnosno da je sigurno neki kvar u pitanju, jer ubrzanja koja je davala Delta S4 su bila neuporediva sa onim što je davala Integrale.

Moglo bi se reći da je Integrale umanjena, slabija, i sporija verzija modela Delta S4. Ali, ništa joj to nije smetalo da osvoji titulu za titulom....mada, to je sad već neka druga priča...

 

Lancia Delta S4 u punoj slavi i snazi:

 

 

 

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Prica ima svoj nastavak koji je Lancia-u u tehnoloskom smislu odveo dalje nego sto su mnogi dosli do dana danasnjeg...

Lancia je nastavila razvoj modela S4 koji je doveo do modela ECV I (Experimental Composite Vehicle). Razlika je bila u panelima od kevlara i termoplastike koji su povezivani specijalnom tehnologijom u sacastom rasporedu. Vozilu je tezilo 930kg! Cudo tehnike su bili kompozitni Speedline naplaci od 6kg!!!

 

zza2180.jpgzza2181.jpg

 

Motor je bio posebna prica. Lancia je primenila revolucionarni Triflux sistem. Posto su motor pogonili par turbo kompresora (za razliku od S4 nije bilo vise meh. kompresora), te da bi otkloniki turbo rupu, inzenjeri su ukrstili rad ventila tako da se na jednoj bregastoj nalazio i izduvni i usisni ventil. To je omogucavalo da obe usisne grane mogu da rade sa pojedinacnim turbo kompresorom i to fazno - samo sa jednim, ili oba - u zavisnosti od opterecenja motora. Motor je bez problema razvijao 600ks.

I tu nije kraj jer je njega nasledio aerodinamicki ultravangardni ECV II...

 

zza2182.jpgzza2183.jpgzza2184.jpgzza2185.jpg

 

Na automobilu su primenjeni svi "stosovi" koji se danas primenjuju sa kontrolisanim vrtlozenjem vazduha ispod auta...pored toga automobil je imao 3 difrencijala sa raspodelom snage 70:30, sto je tek sada pocelo nesto masovnije da se primenjuje. Tezina vozila je bila neverovatnih 910kg. Naravno, i tu se nalazio legendarni Triflux motor.

Velika je steta sto je tu Lancia zastala usled neuspeha Grupe S koja je trebala da posluzi za razvoj ovih automobila, te se ovi modeli nisu nikada takmicili. Tehnicka bastina ovih automobila je neprocenjiva.

BTW...mislim da Lancia 037 zasluzuje posebnu temu...

Share this post


Link to post
Share on other sites

...naravno da zaslužuje, ali treba stići sve to uraditi kako treba..

Ima tu goooomila modela koje treba obraditi...

Lancia 037 je samo jedna od njih...

Biće... ;)

Share this post


Link to post
Share on other sites
Guest 5310

odlican text...

Lancia 037 ima jedan zanimljiv podatak... naime zbog snage motora, kolicine obrtaja i maximalne brzine koje je bila moguca a nepotrebna imala je odnose diferencijala od 5.1 sve do 6.7... vozaci nisu skoro ni koristili prvu brzinu... nije bilo potrebe... za to vreme motor je bio vrh produkcije ali menjaci nisu uvek mogli to da prate...

isto kao i mali stratos sa ferarrijevim motorom... koji je prica za sebe...

Share this post


Link to post
Share on other sites

mocno,mnogo mocno.rado bih je posedovao

ovo nije auto vec zlo na tockovima

Share this post


Link to post
Share on other sites

I Finac da vozi..... :thumbup:

Ne ide luda uspaljena glava u ludi i zapaljivi auto. (Enco Ferari posle posete umirujućem Lorencu Bandiniju u bolnici u Monaku) A Finci su "špriceri" prekaljeni na snežnim stazama, sa savršenim osećajem za balansiranje vozila....nenadmašni reli vozači!

Edited by Damjanović

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ipak, ni Finac nije bezgrešan...a S4 ne prašta nijednu:

Nova tragedija je bila u maju mesecu na reliju koji se vozio na Korzici.

Žrtve su bili upravo Henri Toivonen i njegov suvozač Sergio Cresto. Tragedija se dogodila drugog dana relija, na 7. kilometru 18. etape.

Nema očevidaca tog udesa, tako da tačni razlozi izletanja Toivonena nisu poznati. Ono što se zna je da je u pitanju bila leva krivina koju je Toivonen promašio, izleteo sa staze, i survao se niz liticu. U tom tumbanju probušen mu je rezeorvar, tako da je gorivo došlo u kontakt sa usijanim centralno postavljenim motorom.

Ono što se videlo, i što je kamera zabeležila, je velika vetrena lopta koja se odmah pojavila. Spasioci i vatrogasci su uspeli da stignu tek nekih 30 minuta posle izletanja, i jedino što su zatekli na mestu nesreće je bila cevasta šasija Lancie, i ugljenisana tela vozača i suvozača.

http://www.youtube.com/watch?v=Kgb8yp0eywM

Share this post


Link to post
Share on other sites

Bili su mnogobrojni, i skoro u svim vozilima se takmičili...Laka im zemlja..desi se i njima. Medjutim ono što je uopšte za Fince značajno je činjenica da oni pod ovim uslovima voze skoro 8 meseci, i da izvanredno poznaju ponašanje vozila na klizavom terenu, odnosno da praktično imaju "predzanje" u ekstremnim uslovima vožnje što ih i čini vrhunskim reli vozačima, pored okolnosti da vole da voze reli trke. Bilo kako bilo, jedan od najrazvijenijih klubova u Finskoj su Lancia i Saab, na kojima su njihovi vozači postigli impresivne rezultate. (uostalom, ni manje zemlje - ni više trkača: Kimi, Mika, Heiki....ko salate)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.


 

 



Info

FLCS Forum koristi tzv. kolačiće (cookies), kako bi korisnicima osigurao funkcionalnost i jednostavnost korišćenja. Daljim pregledom ovog Foruma dajete svoj pristanak za korišćenje "kolačića".

×
×
  • Create New...