Pravilo je da u servisima nema vrzmanja oko automobila, uopšte radnog prostora dok se automobil radi. Može nekome da se to ne sviđa, ali to je pravilo. Ovlašćeni, specijalizovani servisi, svejedno.
Isto tako, pravilo je da svi veliki servisi imaju namenski prostor u kome mušterija može da provede vreme dok mu se auto radi i kroz staklo (dok eventualno pije sok ili kafu) gleda svoj automobil.
Svako ko sumnja da li mu majstor stvarno zameni ono što i naplati (jer eto nije mogao da se vrzma oko automobila, niti je imao ''Galeriju'' na raspolaganju), odmah posle obavljenog servisa treba da ode u sledeći servis i kaže šta želi da proveri. Ništa komplikovano, zar ne?
Što pre zaboravite
majstora Životu, biće vam bolje.
Svi su, ili će vrlo brzo biti
Anđelko jer to mora tako u kapitalistička vremena. Mora da se uradi mnogo automobila, ne može da se priča sa svakim vlasnikom automobila mnogo i opširno jer se tako gubi vreme. Ukoliko servis ne izbaci dnevno taj i taj broj automobila, neće biti ni na nuli, a kamoli zaraditi nešto.
I kod doktora nam je ograničeno vreme na pregledu. Ima budala koje bi sat vremena pričale sa svojim doktorom opšte prakse. Istih budala ima i kada su serviseri na mestu lekara opšte prakse.
Lično, radio sam i radim obe stvari.
X puta doteram auto, ostavim. Dešavalo se da me zovu u 4 popodne i pitaju
''Jel' bre ti, hoćeš li dolaziti po svoj auto ili šta?''Isto tako, X puta presedim u servisu dok se auto radi, naročito ako idem odmah negde posle servisa.
A, isto tako, čim auto ode na dizalicu, eto me da vidim kakav mi je srednji, zadnji lonac...podvučem se bukvalno pod auto.

Ali, to nije uobičajeno, nije poželjno, preporučljivo, Čak i u servisu gde idem od kraja 2005. godine, čim budem ispod kola više od pola minuta, minut, odmah Miki kaže...
ae, šta mi stojiš tu ispod dizalice. I, u pravu je čovek, sve može jednom da se pokvari, da auto krene da pada i da me poklopi. Zašto majstorima treba još i taj rizik...